Alabama Indijanci
Alabama (Alibamu, ).- Indijansko pleme porodice Muskhogean s gornjeg toka rijeke Alabame u Alabami. U južnoj Alabami nalazimo ih u ranom 18. stoljeću kao članove konfederacije Creek. Tokom 19. stoljeća pleme migrira u zapadnu Louisianu i istočni Teksas. Država Alabama kasnije uzima sebi njihovo ime. Pleme danas živi na rezervatu Alabama & Coushatta, sa Koasati Indijancima . Godine 1990. izbrojeno ih je svih skupa 1,000. Po jeziku bili su srodni plemenima Muklasa, Pawokti i Tuskegee.
Ime
Ime Alabama došlo je iz (alba amo, u značenju weed gatherer) zbog njihovog sakupljanja biljaka iz kojega su proizvodili poznati 'black drink', prema drugima od Choctaw fraze "Alba Ayamule" u značenju "I open the thicket". Ostali nazivi bili su Ma'-mo an-ya-di, ili Ma'-mo han-ya, od plemena Biloxi i Oke-choy-atte, dano od Schoolcrafta, a prema imenu 'grada' Oktcaiutci.
Običaji Alabama
Alabame su poput Koasatija bili ratari koji su živjeli u velikim selima, do 1700. u indijanskom stilu, a kasnije su preuzeli europski stil kuće. Smatra se da su plemena Muskhogean plemena nasljednici stare Mound Builders kulture. Temeljna vjerovanja ovih plemena , njihove ceremonije i tradicije su iste. Gradili su u prošlosti velike mounde oblike piramide, na čijem se vrhu nalazila kuća ili svetište svećenika. Sveta vatra simbol je njihove religije, ona se neprekidno održavala u glavnom svetištu, a okruživale su je četiri upaljene klade koje su se nalazile na zapadu, istoku, sjeveru i jugu . Alabame su bili ratari a kukuruz, grah i 'squash' bile su glavne kulture. Bavili su se također i lovom, obično jelen, i sakupljanjem divljih plodova, oraha i kopanjem korijenja. Najslađa hrana ovih Indijanaca bio je medvjed, voljeli suz ga mnogo više nego meso jelena ili govedinu koju su dobili od doseljenika. U lovu na sitniju divljač Alabame su koristili puhaljku izrađenu od trske, oružje inače najpoznatije kod južnoameričkih tropskih plemena, imali su ga i gvatemalski Quiché.
Povijest
Alabame su bili sjedilački lovci i ratari, vrlo često u sukobima s drugim plemenima. Njih moguće 1539. susreće De Soto u sjevernom Mississippiju, susreti su se događali naravno u nekoliko bitaka. Svoju borbenost pokazuju i kasnije. Godine 1702. oni pomažu Britancima u ratovima protiv plemena Tohome i Mobile, a i šest godina kasnije (1708. u savezu s drugim plemenima napadaju Ft. St. Louis i Mobile. U ovim krajevima zadržavaju se još do 1777. kada počinju prelaziti Mississippi u Louisiani i Red River, no iduće godine dio ih se sa Tawasa Indijancima pridružuje Seminolama na Floridi. Početkom 19. stoljeća (1806.) Alabame sele u Teksas gdje se za njih i Coushatta Indijance utemeljuje rezervat na kojemu žive i danas. Alabame su na području Teksasa 1854. dobili rezervat na kojemu danas žive s nešto pripadnika plemena Koasati. Koasati su se isprva naselili tek uz pomoć ženidbe na rezervatu dodijeljenom Alabamama, pa se mnogi vraćaju iz Teksasa u Louisianu kod Kindera gdje ih još nešto ima. Godine 1859. znatan dio Koasatija ipak se priključio Alabamama.
Sela
Autauga, na sjevernoj obali Alabame oko ušća Autauga Creeka, okrug Autauga. Kantcati, na Alabami blizu Montgomeryja, i na istoj strani. Nitahauritz, na sjevernoj strani Alabame u okrugu Dallas. Okchayutci, oko 1800. na rijeci Coosa. Wetumpka, 1761. kod današnje Wetumpke.