Agulhaška struja je zapadna morska struja na području jugozapadnog Indijskog oceana. Teče uz isočnu obalu Afrike prema jugu (od oko 27°S do 40°S) i nosi pri tome ogromne količine topline i soli prema jugu.
Izvorište Agulhaške struje su Istočnomadagaskarska struja, Mozambička struja i dijelovi recirkulirane vode, čiji dio je i sama Agulhaška struja. Ova struja je snažno ovisna o topografiji morskog dna. Polazeći sjeverno od Port Elizabetha (južna Afrika), teče uz rub kontinentalne padine. Kad je potpuno oblikovana, struja nosi oko 65 milijuna m³/s = 65 Sverdrup (prema Stramma i Lutjeharms, 1997.)
Južno od Agulhaškog rta (južni vrh afričkog kontinenta) prodire još par stotina kilometara u Atlantik prije nego što se vrlo naglo okrene i kao Agulhaška povratna struja vraća ponovo u Indijski ocean do svog ishodišta, i kruženje se nastavlja. Uz obalu prodire do Rta dobre nade. Fizika ovog okretanja (retrofleksija) nije još dovoljno istražena. Razlozi se traže u međusobnom djelovanju nekih fizičkih zakona, u topografiji morskog dna, obalnoj liniji Afrike i polju vjetrova.
Na mjestu okretanja Agulhaška struja povremeno - u razmacima od oko 2-3 mjeseca - tvori vrtloge koji nastavljaju samostalno put prema južnom Atlantiku gdje ih preuzima (adverhira) srednje strujanje i odvodi ih na sjeverozapad. Ovi vrtlozi nose toplu i slanu vodu Indijskog oceana i time su dio globalnog termohalinskog kruženja. Ovi prstenovi spadaju među najsnažnije vrtloge svih svjetskih oceana.
Literatura
- Lutjeharms, J. R. E., 2006: The Agulhas Current, Springer, Berlin. (ISBN 978-3540423928)
- De Ruijter, W. P. M., A. Biastoch, S. S. Drijfhout, J. R. E. Lutjeharms, R. Matano, T. Pichevin, P. J. Van Leeuwen, and W. Weijer, 1999: Indian-Atlantic inter-ocean exchange: Dynamics, estimation and impact. J. Geophys. Res., 104, 20885 - 20910. ISSN 0148-0227
- Stramma, L. und J. R. E. Lutjeharms, 1997: The flow field of the subtropical gyre of the South Indian Ocean. J. Geophys. Res., 102, 5513 - 5530. ISSN 0094-8276
Poveznice
- Agulhaška struja (engl.)