Aerodinamička sila otpora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Aerodinamička sila otpora je sila koja djeluje suprotno od smjera kretanja nekog krutog tijela. Tijela imaju najmanju silu otpora ako im je uzdužna os u smjeru strujanja zraka.

Otpor tijela koji se kreće kroz zrak ovisi o:

  • gustoći zraka kroz koje se tijelo giba,
  • obliku tijela, njegovoj veličini, položaju u struji zraka i glatkoći površina, tj. površini dodirnih ploha tijela i zraka
  • površini presjeka tijela na najdebljem mjestu, okomito na pravac gibanja,
  • brzini gibanja tijela kroz zrak, pri ćemu otpor raste s kvadratom brzine ([math]\displaystyle{ \frac{\rho \cdot v^2}{2} }[/math]).

Veličina otpora tijela računa se pomoću jednadžbe:

[math]\displaystyle{ R = C_x \cdot S \cdot \frac{\rho \cdot v^2}{2} }[/math],

gdje je:

Sile koje djeluju na aeroprofil: 1 -Napadni kut krila; 2 -Smjer kretanja; 3 -Uzgon; 4 -Aerodinamična sila otpora; 5 -Težina; 6 -Vučna sila;
  • R - cjelokupna aerodinamička sila otpora.
  • Cx – Koeficijent sile otpora tijela. Veličina se određuje istraživanjem, najčešće u aerodinamičkim tunelima, i ovisi o obliku, veličini tijela, položaju u struji zraka i glatkoći površina. Tijela aerodinamičkog oblika imaju najmanji a ravna ploča najveći koeficijent otpora.
  • S površina presjeka tijela na najdebljem mjestu, okomito na pravac gibanja mjereno u m2
  • ρ gustoća zraka (ili drugog fluida u kojem se tijelo nalazi) u kg/m3
  • v brzina kretanja tijela u m/s.

Vidi još