Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Adelijski pingvin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Adelijski pingvin
Adelijski pingvin
Adelijski pingvin
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Sphenisciformes
Porodica: Spheniscidae
Rod: Pygoscelis
Vrsta: P. adeliae
Dvojno ime
Pygoscelis adeliae
(Hombron i Jacquinot, 1841.)
Pygoscelis adeliae

Adelijski pingvin (lat. Pygoscelis adeliae) je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale Antarktike i obližnjih otoka. 1830. godine francuski istraživač Jules Sébastien César Dumont d'Urville ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.

Opis

Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine[1] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine[2], odnosno 3 do 6,5 kg [1]. Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.

Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.

Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje sa drugih gnijezda i od njih grade svoja.

Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.

Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok se brinu o mladuncima, katkad i lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih tuljana od kasnih 1700-ih i kitova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.[3].

Izvori

Vanjske poveznice