Adam Mandrović (Nova Gradiška, 5. studenog 1839. - Zagreb, 12. prosinca 1912.), hrvatski kazališni glumac, redatelj i intendant.[1]
Životopis
Rodio se je u katoličkoj obitelji u građanskoj obitelji. U rodnom je gradu išao u osnovnu školu. Pohađao je i njemačku t.zv. trivijalnu školu. Gledajući prikazivanja putujućih glumačkih družina zainteresirao se je za glumu. 1857. je pristupio u jednju njemačku družinu, a 1858. je došao u Zagreb u HNK, u kojem se je zadržao do 1860. godine. [1]
Zapamćen po velikim kreacijama u djelima Sofokla, Shakespearea, Molierea, Ibsena i Gogolja. U Zagrebu je prvi put nastupio 2. veljače 1858. u Vukotinovićevu "Sastanku u gradu Zrinju". Godine 1860. postaje članom hrvatskog ansambla koji se osniva nakon uklanjanja njemačkih glumaca sa zagrebačke pozornice. 1860. je otišao u Beograd[1], osniva vlastitu putujuću družinu. 1865. vraća se u Zagreb[1], a od 1869. ponovno boravi u Beogradu gdje je jedan od osnivača „Narodnog pozorišta“.
S Josipom Freudenreichom je glavni nosilac dramskog repertoara. Upravu zagrebačkog HNK vodio je od 1879., ravnateljem drame je od 1874. [1] do 1898. godine, a od 1902. do 1907. intendant je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (prije Andrije Fijana[1]). U razdoblju od 1898. do 1902. djelovao je u Sofiji i drže ga za jednog od osnivača novovjekog bugarskoga kazališta. U Sofiju je pozvan kad je u Sofiji ustrojeno kazalište da kao intendant upravlja tamošnjim kazalištem. [1]
Nastupao je kao vođa družine zagrebačkoga kazališta tijekom gostovanja u Varaždinu, Dubrovniku i Splitu, kojom je prigodom na tamošnjim pozornicama prvi prozborio hrvatski.