Abdulah Šarčević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Abdulah Šarčević (Stari Majdan, 27. svibnja 1929.), bosanskohercegovački je filozof i akademik ANU BiH.

Životopis

Abdulah Šarčević rođen je u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta. Studij filozofije završio je na Filozofskom Sveučilištu u Zagrebu 1952. godine. Na istom Sveučilištu 1967. godine obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom Kriza povijesti i suvremenost – Filozofija egzistencije Karla Jaspersa.[1]

Bio je profesor filozofije u gimnaziji u Banjoj Luci u razdoblju od 1952. do 1954. godine. U razdoblju od 1954. do 1959. godine radio je na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a od 1959. godine predavao je na Pima Community College u Tucsonu, Arizona, SAD. Umirovljen je 2000. godine.

Djela

Nepotpun popis:

  • Slobodno djelo čovjeka kao bit istine u filozofiji, 1956.
  • Otuđenje čovjeka i njegov zavičaj. Filozofija Karla Jaspersa, 1960.
  • Iskon i smisao, 1971.
  • Sfinga Zapada: na putovima izricanja neizrecivog, 1972.
  • Kriza svijeta i istina: sudbina vremena i povijesna egzistencija, 1974.
  • De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku, 1986.
  • Utopija smisla i istina vremena, 1988.
  • Iskustvo vremena, 1993.
  • Filozofija u moderni, 1999.
  • Odvažnost slobode, 2001.
  • Istina i sloboda, 2004.
  • Filozofija i vrijeme, 2009.

Objavljeni su mu Odabrani spisi u 8 svezaka, 2005. godine.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Šarčević, Abdulah, enciklopedija.hr, pristupljeno 1. prosinca 2020.

Vanjske poveznice