7,62×51 mm NATO

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s 7,62×51mm NATO)
Skoči na:orijentacija, traži
7,62×51mm NATO
NATO 7.62x51.jpg
Tri 7.62 NATO runde u usporedbi s baterijom AA (LR6)
Podrijetlo Flag of the United States.svg SAD
Vrsta Za pušku
Povijest uporabe
U službi 1954. - sada
Ratovi Vijetnamski rat

Falklandski rat
Zaljevski rat
Rat u Afganistanu
Rat u Iraku
Rat u Libiji
Nevolje (rat)

Temeljen na .308 Winchester
Čahura bez prirubnika, bočastovratna
Dužina čahure 51,18 mm
Ukupna dužina 69,85 mm
Promjer zrna 7,82 mm
Promjer vrata 8,77 mm
Promjer ramena 11,53 mm
Promjer diska 12,01 mm
Debljina diska 1,27 mm
Fitilj velika puška
Tlak 415 MPa

7,62×51mm NATO (službeno NATO-vo nazivlje - 7.62 NATO) je standardna dimenzija metka (čahure) za vatrena oružja. Razvijen je u 1950-ima kao standard za mala oružja unutar članica NATO-a.

7.62 NATO je uveden za američku pušku M14 i strojnicu M60 u kasnim 50-im. M14 je zamijenjen u američkoj službi otkada je pješaštvo usvojilo suvremeniju pušku M16 kalibriranu za manji 5,56mm NATO. Kako god, M14 i mnoga druga oružja koja koriste 7,62×51 su još u službi, osobito u slučaju snajperskih pušaka i strojnica koje su izabrale specijalne postrojbe.

Iako nisu identični, 7,62×51mm NATO i komercijalni .308 Winchester su slični, premda Institut za proizvođače streljiva i sportskih oružja (SAAMI) ne smatra da je nesigurno ispaljivati NATO runde u oružju napravljenom za trgovinsku rundu. Bilo je puno značajnih rasprava[1] o kompatibilnoj cijevi i o tlaku na kraju cijevi između dva metka temeljena na barutnom punjenju i debljini kod vojnih i komercijalnih rundi. Debata ide na oba puta, ATF preporučuje provjeru na urezu ili žigu cijevi, ako je vlasnik oružja nesiguran, neka se savjetuje s proizvođačem.[2]

Pregled

Sama runda (čahura koja drži metak) ima slični balistički učinak kod većine vatrenih oružja kao .30-06 Springfield koji je zamijenjen u američkoj službi. Iako kraći, standardna punjenja ispaljuju slične težine metka sa samo lakšom redukcijom u brzini. Manja čahura zahtjeva manje mesinga i prinosi manju rundu. Ova kraća runda omogućuje smanjenu veličinu i težinu oružja kojeg koristi.

Razvoj

Posao koji bi vjerojatno razvio 7,62×51mm NATO je počeo odmah poslije 1. svjetskog rata kada se pokazalo da krupna, jaka .30-06 runda se teško prilagođava poluautomatskim puškama. Manje moćnija runda bi omogućila lakši paljbeni mehanizam. U to vrijeme, dizajn koji je najviše obećavao bio je .276 Pedersen. Kada se eventualno demonstriralo da je .30-06 pogodno za poluautomatske puške, .276-ica je odbačena.

Kada se rat počeo ponovno nazirati samo nekoliko desetljeća poslije, .30-06 je bila jedina runda dostupna i M1 Garand je bio pružan američkim trupama s većom vatrenom moći nego od protivničkih bolterica/repetirka. Garand je radio tako dobro da je SAD vidio malu potrebu da ga zamijeni tijekom 2. svjetskog rata i .30-06 je dobro služila poslije Korejskog rata i u sredini 1960-ih.

Tijekom 1940-ih i ranih 1950-ih, nekoliko eksperimenata su provedena kako bi se Garand poboljšao. Jedna od najčešćih žalbi bila je to da je ograničeni kapacitet en-blok koji drži 8 rundi i mnogi pokusni dizajni modificirali su oružje s odvojivim okvirnim šaržerom (spremnikom). Puška T20 od Springfield oružarnice (Springfield Armory) bila je automatska verzija. Premda nikada usvojena, iskustvo s automatskim Garandom dovelo je do osnovnih temelja za svoju zamjenu.

Izvori