149. brdska brigada[1], vojna postrojba koja je tijekom rata u BiH djelovala u sastavu Prvog i Šestog korpusa ARBIH.
Općenito
Na slobodnoj teritoriji Hadžića, 5. studenoga 1992. od postrojba Općinskog štaba odbrane formirana je 9. brdska brigada. Djelovala je u sastavu Taktičke, a zatim Operativne grupe Igman. I prije formiranja brigade jedinice OpŠO bile su uključene u svim pokušajima deblokade Sarajeva.
Lipnja 1993. brigada ušla je u sastav 6. korpusa, a u 1. korpus vraća se već početkom 1994., kroz koju djeluje u sastavu Komandne i Operativne grupe 1 Pazarić. Ulaskom u sastav 14. divizije preimenovana je u 109. brdsku brigadu.(usp. [2]) Krajem 1995. preimenovana je ponovo, ovaj put u 149. brdsku brigadu.
Zlatnim ljiljanom, najvišim ratnim priznanjem, odlikovan je 21 pripadnik brigade.
Igmanski vukovi
Čedini igmanski vukovi, odnosno Igmanski vukovi (109. brdska brigada), postrojba posebne namjene u ABiH, bili su preteča ove brigade.[3]
Opći podatci
Osnivanju je prethodilo raslojavanju milicije (policije) u BiH na srpsku i muslimansku. Čedomir Domuz, milicionar, kasniji zapovjednik Vukova, izrevoltiran veliksrpstvom a zanesen jugoslavenskim idejama bratstva i jedinstva, stao je na stranu muslimanske skupine. Slutivši da JNA sprema nedjela, upustio se u izviđačke akcije iz kojih se zaključilo da je bitno zauzeti visoravan na Igmanu i učvrstiti položaje oko Sarajeva. Domuz i kolega Nihad Šehić su s pričuvnom sastavom milicije prvi iz pravca Hadžića, preko Lokava izašli na Igman da bi se spojili s pričuvnim sastavom milicije Trnova koji su predvođeni Mirzom Vatrićem zauzeli Grkaricu i s hrasničkom postrojbom TO, a da bi se na tom području osigurali slobodan prolaz ka Sarajevu. Susrevši se sa trnovskim borcima kod hotela Borik uputili su se ka Brezovači, gdje su Domuz i Šehić su se odlučili razdvojiti, pa je Domuz ostao na Brezovači, a Šehić se vratio na Mrazište. Na Brezovači je Domuz oformio postrojbu znaju kao diverzantsko-izviđačka jedinica Igmanska praga, s bazom u planinarskom domu. Imala je 15 do 20 pripadnika, zapovjednik je bio Domuz, a zamjenik Jasmin Evlić. Brezovača je poslije koncem travnja 1992. bila mjestom pregovora dviju strana.[4][5]
Osnovana je 16. travnja 1992. godine. Prvotna zadaća bila je osloboditi planinu Igman od velikosrpskog osvajača. Postrojbu je činilo 28 pripadnika aktivne policije i pričuvnog sastava i TO Hadžići. Zapovjednik je bio Čedomir Domuz zvani Čedo. Poslije zaposjedanja Igmana, napali su vojarnu Žunovnicu koja je bila jednim od najjačih neprijateljskih uporišta. U njoj je bilo skladište oružja i brojnih MTS-ova. Napad je bio u dva vala, prvi 19. a drugi 25. svibnja 1992., pri čemu su nanijeli teški poraz srpskom TO Hadžićima i zaplijenjene zaplijenjene velike količine oružja i strjeljiva. Sljedeća velika akcija bila je oslobađanje općine Trnova. Akcija je uspjela djelimice jer su srpske snage očekivale napad na Hadžiće odnosno na Ilidžu. U akciji je oslobođen prijevoj Rogoj i zarobljena topnička divizija, a ratni plijen bile su tisuće granata, mnogo oružja pješaštva i strjeljiva. U akciji je poginuo zapovjednik Domuz (30. srpnja). Zapovjednikom je poslije bio Suvad Pehlić zvani Suki.[6]
Direktivom Neretva '93 je 3., 4. i 6. korpusu ABiH zapovijeđena napadna vojna operacija u zoni u kojoj su se dogodili kasniji ratni zločini u Grabovici. Jedan od poginulih pripadnika (Mlivončić u svojoj piše da je bio Čavlović pripadnik 109. brdske brigade poznate kao “Igmanski vukovi” koja je prebačena iz Sarajeva u Hercegovinu 1993.) na tom putu je Hrvat Ivan Čavlović iz Sarajeva koji se pridružio ABiH da bi branio svoj grad i zemlju. Sudjelovao je u tom pohodu muslimanskih snaga duž Neretve. Bio je u Grabovici kad su muslimanske postrojbe počinile pokolj u Grabovici. Ubili su ga muslimanski suborci iz vatrenog oružja, jer je postojala mogućnost da svjedoči o tome šta se zaista dogodilo u selu. Prema nekim svjedočenjima, pokušao je zaustaviti pokolj, pri čemu je i sam ubijen. [3] Prije djelovanja po selu, bila je smještena na lijevoj obali Neretve u barakama upravne zgrade HE Grabovice.[7] Igmanskim vukovima je u to vrijeme zapovijedao Edib Šarić.[8][2]
Izvori
- ↑ Čekić, Karavelić, Ajnadžić, Cikotić, Hodžić, Smajić, Šadinlija: PRVI KORPUS ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2017. ISBN 978-9958-028-25-0, str. 363.. Pristupljeno 19. studenoga 2023. Arhivirano 28. siječnja 2023.
- ↑ 2,0 2,1 Daran: Hoće li Halilović odgovarati za Grabovicu, ali i ubojstvo suborca Ivice Čavlovića? . Hrvatsko nebo. 17. listopada 2022. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ 3,0 3,1 Fokus.ba: Kako se dogodio masakr u Grabovici: “Nihad je naredio da se pobiju svi mještani” . Fokus.ba. 9. rujna 2020. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ Naši heroji, Vuk sa Igmana... . Profil Domovina BiH na Facebooku. 30. srpnja 2025. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ VUK SA IGMANA: Obilježena godišnjica pogibije legendarnog komandanta Armijer RBiH Čedomira Domuza . Slobodna Bosna. 30. srpnja 2023. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ AntiDayton: FORMIRANJE SPECIJALNE JEDINICE “ČEDINI IGMANSKI VUKOVI”. AntiDayton. 20. siječnja 2016. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ Prilozi za razumijevanje uzroka sukoba ARBiH i HVO-a u BiH (VII. dio). Hrvatski vojnik br. 591, 15. studnoga 2019. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ SVIREP RATNI ZLOČIN ARMIJE BiH: O pokolju 33 Hrvata u Grabovici svjedočio preživjeli dječak! . Dnevno.hr. 9. rujna 2020. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
Bibliografija
- Smail Čekić i grupa autora (2017). Prvi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine (1. izd.). Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-028-25-0