Župski glagoljski natpis glagoljski je natpis iz 11. stoljeća pronađen u Župi dubrovačkoj.[1]
Pronađen je 2007. godine tijekom arheoloških iskopavanja grobova u blizini crkve svetog Jurja, smještenoj između sela Petrača i Buići u Župi dubrovačkoj.
Nakon Bašćanske ploče drugi je najveći natpis na staroslavenskom jeziku iz najranijeg razdoblja glagoljice, između 10. i 12. stoljeća.[2]
Natpis
| Izvorni tekst uz razmake i interpunkciju | Isti tekst na suvremenom hrvatskom jeziku |
|---|---|
|
s(ъ s)utъžerъ : zъdalъ potug[a] a emu estъ sъn[ъ p]etrъ a petro[v]ъ sъnъ pъsalъ îvanъ [s(ve)ta s]opiě : î s(ve)ti so l[ъ]věstrъ a iestъ (ili: i estъ) [s]těpanъ pisalъ s(e) |
Pisar Ivan: Ovaj Sutžer (Sutđurađ) zidao (je) Potuga a njemu je sin Petar a Petrov sin (je) pisao Ivan. Pisar Stjepan: Sveta Sofija i sveti Silvestar a to je pisao Stjepan |
Natpis se sastoji od ukupno 102 znaka. Prvih je šezdeset znakova napisao Ivan, a u drugom dijelu Stjepan zaziva svetu Sofiju i svetog Silvestra.[2] Prikazuje samoglasnički sustav od sedam zvukova: /a/, /e/, /i/, /u/, /o/, /ъ/ i /ě/. Na temelju morfoloških i paleografskih karakteristika natpis je nastao u 11. stoljeću.[3]
Izvori
Bibliografija
- Čunčić, Marica; Perkić, Marta (2009), "Hrvatski glagoljski natpis Župe dubrovačke iz 11. stoljeća", Slovo (Staroslavenski institut) 59: 77 – 122, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74065&lang=en