Šumska kozja brada

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Šumska kozja brada
Šumska kozja brada
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Aruncus
Vrsta: A. dioicus
Podvrsta: Aruncus dioicus var. acuminatus (Douglas ex Hook.) H.Hara

Aruncus dioicus var. aethusifolius (H.L‚v.) H.Hara
Aruncus dioicus var. astilboides (Maxim.) H.Hara
Aruncus dioicus var. camschaticus (Maxim.) H.Hara
Aruncus dioicus f. laciniatus (H.Hara) H.Ikeda
Aruncus dioicus f. latilobus (H.Hara) H.Ikeda
Aruncus dioicus var. pubescens (Rydb.) Fernald
Aruncus dioicus var. vulgaris (Maxim.) H.Hara

Dvojno ime
Aruncus dioicus
(Walter) Fernald

Šumska kozja brada (lat. Aruncus dioicus; sinonimi: Aruncus sylvestris, Aruncus sylvester, Aruncus vulgaris) je šumska biljka iz roda Aruncus porodice Rosaceae ili ružovki.

Opis

Višegodišnja biljka, ima kratak i snažan podzemni rizom. Naraste do 2 metra visine. Cvjetovi su bijele do kremasto bijele boje.

Raširenost

Raste po planinskim šumama, preferira humusom bogata tla. Ima je na Sljemenu, u Gorskom kotaru, na Velebitu.

Sastav

Kemijski sastav - laktoni, spojevi koji sadržavaju dušik (cijanovodična kiselina, prunasin), aromati (benzaldehid), kondenzirani tanini (8,44–9,05%), polisaharidi (13,87%) nađeni su u nadzemnom dijelu; slobodne organske kiseline (1,571,85%, posebno oksalna, vinska, limunska, jabučna, mliječna i jantarna), proteini, fenol glukozid arbutin, 15 aminokiselina (7 - treonin, valin, metionin, izoleucin, leucin, fenilalanin, lizin, esencijalne aminokiseline , 29 makro- i mikroelemenata (kalij, kalcij, silicij, magnezij, željezo, fosfor, itd.) Osim toga, listovi sadrže flavonoide (kempferol, kvercetin, izokercitin, itd.), Fenolne kiseline, hidroksicinamične kiseline i fenol glikozid, vitamine. U cvjetovima - fenolni spojevi (salicilni aldehid), također afcelin, afzelin, eterično ulje, u rizomima su pronađeni dušik (prusična kiselina, prunasin) i aromatski spojevi (benzaldehid).[1]

Uporaba

Mladi su izdanci jestivi, no ne preporuča se uzimati ih u većoj količini. Biljka je nekada korištena i u narodnoj medicini kao antipiretik , febrifug , tonik , ekspektorans i adstrigentno sredstvo.

Na primjer, rizomi, lišće i cvijeće biljke koriste se kao tonik, adstrigentno, antifebrilno, a također i kao kolerertično i antidizenterično sredstvo (Zapadna Europa - XVI. Stoljeće). Tradicionalni iscjelitelji liječe mnoge bolesti s lijekovima temeljenim na šumskoj kozjoj bradi: infuzija korijena se koristi za prekomjerno mokrenje, proljev, bolest bubrega, gonoreju, reumatizam, prehladu, bol u grlu, te također kao febrifug kod visoke temperature, kao opći tonik i sredstvo za sprečavanje teškog krvarenja. U obliku kupelji za natečena stopala . Izgnječeni rizomi preporučuju se za bol u bubrezima. Koristi se za čireve na koži, zdrobljene svježe rizome u obliku paste nanesene na zahvaćena područja. Za čireve na koži također se koristi mast iz pepela korijena biljke. Oguljeni svježi rizomi, bilo sušeni i natopljeni ili jednostavno sušeni rizomi biljke, drže se u ustima kod jakog kašlja.[2]

Sinonimi

  • Aruncus dioicus var. asiaticus (Pojark.) Kitag.
  • Aruncus dioicus var. dioicus
  • Aruncus dioicus var. kamtschaticus (Maxim.) H. Hara
  • Aruncus dioicus var. laciniatus (H.Hara) H.Hara
  • Aruncus dioicus var. rotundifoliolatus H.Hara
  • Aruncus dioicus var. subrotundatus (Tatew.) H.Hara
  • Aruncus dioicus var. tenuifolius (Nakai ex H.Hara) H.Hara
  • Aruncus dioicus f. tomentosus (Koidz.) H.Hara
  • Aruncus dioicus subsp. vulgaris (Raf. ex H.Hara) Tzvelev[3]

Dodatna literatura

  • Šilić, Č.: Šumske zeljaste biljke, Sarajevo 1990.

Vanjske poveznice

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Aruncus+dioicus

Izvori