Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Šimun Seletković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Šimun (Šima, Šimo) Seletković Matančev ( 22. listopada 1917.17. ožujka 2013.), bio je hrvatski svestrani glazbenik, istinski i neponovljivi narodni umjetnik, zborovođa, kapelnik, dirigent, učitelj tamburaša, „egedaša", harmonikaša, limenih i drvenih puhača, veliki promicatelj tamburaštva i slavonske tradicijske glazbe, "nestor slavonske glazbe"

Šimo Seletković Matančev rođen je u Donjim Andrijevcima, u šokačkoj obitelji kao jedinac. Prvi susreti s tamburašima, koje je gledao u svatovima, obilježile su njegovo životno stvaralaštvo i njegov životni put. Tamburu je prvi puta uzeo sa sedam godina i od tada je nije ispuštao iz ruku. Po završetku osnovnog obrazovanja završio je glazbenu školu. Prvo radno mjesto bilo je u njegovim rodnim Donjim Andrijevcima gdje je predavao glazbenu kulturu. Osoba koja je s njim bila u dobru i zlu, bila je njegova supruga Marija s kojom se oženio 2. veljače 1942. godine. Iako po profesiji nije bio glazbeni pedagog mađioničarskom je vještinom okupljao djecu, mladež i odrasle oko sebe, pridobivao njihovo povjerenje, a oni su ga, bez pogovora slušali, slijedili i od njega učili. Zahvaljujući "čika Šimi" drugom polovicom četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća Andrijevci su postali središte glazbenog života Slavonije. Bio je tada kapelnik limene glazbe DVD-a, dirigent Tamburaškog orkestra KUD-a „Stjepan Živić", voditelj kombiniranog gudalačko-tamburaškog orkestra, dječjih tamburaških i harmonikaških orkestara, školskih pjevačkih zborova i obiteljskog zabavno-plesnog sastava. Osim u Andrijevcima, djelovao je i u Županji, Vrpolju, Bošnjacima, Starim Mikanovcima, Gundincima, Velikoj Kopanici, Orašju i Tolisi. Neizmjernu ljubav gajio je prema violini. Upravo će „Šimin drmeš“, kojega je prenio samo najboljim egdašima koje je poučavao, ostati živa uspomena na njega. I nakon prestanka rada u školi, nastavio je podučavati sviranje. Upravo je njegova neizmjerna ljubav prema tamburaškoj glazbi uspjela u Andrijevcima 25.svibnja 2005. okupiti preko 500 tamburaša u veličanstveni orkestar koji je upisan u Guinessovu knjigu rekorda. Za svoj rad i djelo, primio je brojne nagrade, od Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića,[1] preko Zlatnog grba Brodsko-posavske županije za životno djelo, životne Nagrade Festivala hrvatske domoljubne pjesme, do nebrojenih diploma i pohvala. Njemu u čast, Julije Njikoš je posvetio „Koncertni stavak za brač i tamburaški orkestar".

Izvor

  • Mihael Ferić: SBplus Šima Seletković-Matančev (1917.-2013.), objavljeno 18. ožujka 2013.
  1. Narodne novine Odluka kojom se odlikuju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Broj: 01-051-99-13-1/1, Zagreb, 27. svibnja 1999., predsjednik Franjo Tuđman
Sadržaj