Šest sati ujutro (1959.)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šest sati ujutro
RedateljMario Fanelli
ScenaristHinko Cino Handl
Glavne ulogeVanja Drach
Jovan Ličina
Kruno Valentić
Zvonko Strmac
Zlatko Madunić
Mato Ergović
Branko Bonacci
ScenografijaŽelimir Zagotta
StudioTelevizija Zagreb
DistributerTelevizija Zagreb
Godina izdanja9. travnja 1959.
Trajanje43 min
Država SR Hrvatska
Jezikhrvatski
Žanrtelevizijska drama
Profil na IMDb-u

Šest sati ujutro je hrvatska televizijska drama u režiji Maria Fanellija i scenarista Hinka Cino Handla, a emisija se odlikovala izrazito originalnim pristupom televizijskom vremenu i prostoru.

Drama je izvedena u čast IV. kongresa Saveza komunista Hrvatske, a svojim sadržajem odaje počast "mrtvima i živima koji su tokom Narodne revolucije svoju dužnost i svijest uzdigli do herojstva". Emisija je zabilježena kao jedan od prvih pokušaja televizijskog uobličavanja diverzantske akcije s ratnom tematikom u formi dinamične TV igre, u razdoblju kada su takvi pokušaji bili rijetki.

Premijerno je prikazana 9. travnja 1959. godine na Televiziji Zagreb.

Radnja

Radnja se odvija tijekom jedne noći i jednog dana, a obrađuje diverzantsku temu – pokušaj sabotaže u poštanskoj centrali u Zagrebu iz razdoblja Narodnooslobodilačke borbe. Agenti organiziraju sabotiranje telefonskih i telegrafskih linija koje vode prema okupatorskim trupama na južnom Balkanu.

Sekvence su uključivale ispitivanja, dijeljenje kopija plana agentima, i pretraživanje pošte, što je u stvarnosti trajalo preko 24 sata, ali je televizijski trajanje svedeno na 43 minute. Prema scenariju, tri osnovne sekvence trajale su: prva 6 minuta, druga 11, treća 3 minute – no s prijelazima između njih koje su efektivno skratile osjećaj prolaska vremena.

Glumačka postava

Značaj

Drama Šest sati ujutro posebna je po svom eksperimentiranju s televizijskim vremenom – pokušaju da se događaji u trajanju od više od 24 sata prikažu u skraćenom televizijskom trajanju od 43 minute. Autor teksta bio je Cino Handl, dok su režiju i realizaciju drame preuzeli drugi. Prijelazi između scena nisu ostvareni filmskom montažom, nego zatamnjenjem slike i uvođenjem nove slike u drugačijem ambijentu, čime se postigla “preobrazba realnog u idealno vrijeme”.

U knjizi TV-kamere u eter Fanelli i Ruggeri ističu ovaj uradak kao primjer zahvata u televizijsko vrijeme koji se bitno razlikuje od filmskih konvencija, budući da je preobrazba realnog u idealno vrijeme ostvarena prijelazima između sekvenci, ne kadrova. Uspoređuje se s filmskom akcijom, ali televizijski izraz koristi vlastita sredstva, temeljena na prijenosu iz studija.

Literatura

• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: ime
• Nepoznat parametar: prezime
• Nepoznat parametar: izdavač

Vanjske poveznice