Đuro Kumičić (?Zagreb, 1886. – Zagreb, 2. travnja 1975.), hrvatski pravnik i državni dužnosnik.[1]
Životopis
Rodio se je 1886. godine u braku hrvatskog književnog para Eugena i Marije Kumičić. Školovao se je za pravnika. Zaposlio se je kao odvjetnik i poslije je bio došao do položaja u državnoj vlasti. Oženio je Eugeniju Holl s kojom je imao sina Eugena mlađeg. [1] Kumičića su roditelji i Brsečani, iz njegova zavičaja, zvali Jurica.[2] Zanimao se je za povijesnu i kulturnu ostavštinu, slijedeći u širini spoznajnih obzora svoje roditelje. Zaslužan za pronalazak prvog do sada (listopad 2025.) poznati podatak o postojanju stećaka u ličkom selu Tuževiću. Način kako je došao do informacije o njima nije poznat, ali se zna da je informacije proslijedio povjesničarki umjetnosti i konzervatorici Anđeli Horvat (1911-1985.).[3]
U NDH je bio poglavnikovim povjerenikom za Zagreb. 6. svibnja 1945. Krugovalne postaje Zagreb je proglašen "otvorenim gradom", a Kumičić je to obavio po zapovijedi poglavnika Pavelića.[4] Partizanima je grad predao 8. svibnja. <ref>Karlo Rotim: ŽRTVOSLOV ŠIROKOG BRIJEGA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU, 2000.: Uvod . Ganganet.net.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 SJEĆANJA NA 20. STOLJEĆE_ izbor dokumenata iz osobnih i obiteljskih ostavština Hrvatskog povijesnog muzeja: Đuro Kumičić . Hrvatski povijesni muzej. Pristupljeno 9. listopada 2025.
- ↑ Cvjetana Miletić: BRSEČ KUMIČIĆEVA PRVA ZIBEL. Sušačka revija br. 69. Pristupljeno 9. listopada 2025.
- ↑ Goran Majetić: Tužević: Najzapadnija poznata nekropola sa stećcima. Budni div. 28. travnja 2022. Pristupljeno 9. listopada 2025.
- ↑ Portal Raskrinkavanje, Matej Ivušić: Ko je ulazio, a ko izlazio iz Zagreba: Metodije i “zaboravljene” partizanske žrtve . Portal Raskrinkavanje. 1. kolovoza 2025. Pristupljeno 9. listopada 2025.