Đuro Körbler (Vrhovac kraj Ozlja, 16. kolovoza 1873. – Zagreb, 4. studenoga 1927.), hrvatski klasični filolog i hrvatski akademik.[1] Jedan je od utemeljitelja moderne hrvatske neolatinistike.[2]
Životopis
Rodio se je u Vrhovcu kraj Ozlja 1873. godine. U Zagrebu studirao na Mudroslovnome fakultetu gdje je završio studij staroklasične filologije 1895. te 1897. doktorirao.[2] Privatni docent od 1900. godine. Na istome fakultetu 1907. godine stekao je status redovitog profesora staroklasične filologije. Na tom je poslu radio do smrti. Obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu 1914./15. te poslije toga prorektora.[1]
Područje njegova znanstvena interesa bile su grecističke i latinističke teme[1] (Euripid, Sofoklo, Heziod, Kornelije Gal, Vergilije).[2] Pisac brojnih opsežnih rasprava o hrvatskim latinistima,[1] posebice onima iz dubrovačkog kruga kao što su R. Kunić, B. Zamanja, Jakov Bunić, Vice Petrović, N. Brautić, M. F. Galjuf, K. Pucić, I. Crijević, D. Beneša, Didak Pir).[2] Prireditelj izdanja latinskih, hrvatskih i talijanskih tekstova iz starije književnosti (I. Đurđević, K. Pucić, J. Palmotić, L. Bunić, I. Gundulić, S. Gradić). Pri proučavanju nacionalne književne baštine slijedio je metodičke postulate svoje matične struke.[2] Osim ovih, pisao o hrvatskoj književnoj povijesti i o pedagoškim temama. Körbler je bio prepoznatljiva komparativna pristupa grčkoj i rimskoj književnosti. Poslije njega sve do najnovijeg vremena nije bio u primjeni na studiju klasične filologije.[1]
Članom HAZU postao 1915. godine.[2] U HAZU bio i tajnikom.[1]
Izvori
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije |
| http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33126 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |