| Čičoka | |
|---|---|
 Čičoka | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Rod: | Helianthus |
| Vrsta: | H. tuberosus |
| Dvojno ime | |
| Helianthus tuberosus | |
Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja.
Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute( po nekim podacima oko 300 sorata ).U Rusiji su uzgojeni i hibridi čičoke i suncokreta.
Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.
Od europskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.
Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.
Sastav
Gomolji sadrže do 3 % bjelančevina,mineralne soli,inulin ( 16 - 18 %), fruktozu(2,5 - 3,5 %), mikroelemente, 2—4 % dušičnih tvari. Sadrže vitamin B1, C, karotin.Također su bogati mineralnim tvarima:kalijem – 47,7%, fosforom – 3,7%, silicijem – 10,0%,željezom – 3,7 %, kalcijem – 3,3%.[1]
Uporaba za jelo
Gomolji se konzumiraju sirovi, kuhani, prženi i pirjani, a od njih pripremaju se i salate, voćni napici, čaj, kava te kvas, rusko bezalkoholno piće od raženog kruha. Osim toga, čičoka se može i sušiti. Prženi gomolj ima okus poput slatkog prženog krumpira. Priprema se i čips od čičoke. Za razliku od krumpira, iskopana čičoka ne može stajati duže vrijeme. Zamrznuti gomolji dobivaju slatki okus, jer se tijekom hidroliznog raspadanja inulina stvara fruktoza. U SAD-u se iz gomolja priprema dijetalna zamjena za kavu, slično cikoriji.
Ljekovitost
Čičoka ima širok spektar terapijskog djelovanja : imunostimulirajuće, sedativno, tonificira, aterosklerotično, hipoglikemičko, laksativno. Ulje čičoke stabilizira šećer i kolesterol, kao i metabolizam, uklanja radionukleide, potiče regeneraciju tkiva i normalizira crijevnu mikrofloru,hranjiva je podloga i građevinski materijal za epitel crijeva te povećava imunitet i hemoglobin, povećava apsorpciju kalcija i magnezijevih iona koja je važna za prevenciju osteoporoze, smanjuje apetit i time pridonosi brzoj zasićenosti tijela hranom. Infuzija i dekokt imaju laksativni učinak, eliminiraju zatvor, bolove u trbuhu, smanjuje bore. Učinkovito zadovoljava potrebu za ugljikohidratima i ne povećava razinu glukoze u krvi i stimulira proizvodnju inzulina, sprječava pretilost i taloženje soli, neutralizira toksine i teške metale.[1]
Dodatna literatura
- Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
- Konstantinov, J., Celebnie svoistva topinambura, Moskva 2017.
Vanjske poveznice
- Gastro.hr - Čičoka (Arhivirano 31. listopada 2013.) (hrv.)
- PFAF database Helianthus tuberosus (engl.)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 http://lektrava.ru/encyclopedia/topinambur/ Pristupljeno 6. studenoga 2018.