Zoran Krpetić (Split, 1955. - Split, 7. rujna 2019.), hrvatski fotograf, dizajner,[1] grafičar, na glasu i kao vrsni kuhar i poznavatelj mora i morske faune, "faca Splita bez koje ne mo'š ništa zamislit", aktivan na polju upoznavanja javnosti na polju darivanja i transplatacije organa u Hrvatskoj[2], kipar i slikar.[3]
Životopis
Rodio se u Splitu. Od rane mladosti zaljubljenik u fotografiju. U rodnom je gradu završio Umjetničku školu 1975. godine. Od sljedeće je godine zaposlenik triljske Cetinke kao dizajner i fotograf . Od 1984. do 1988. godine bio je nastavnik na odjelu Fotografije u Školi za primijenjene umjetnosti u Splitu. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama. Samostalno je izlagao 30 puta. U kontinuitetu je izlagao od 1977. godine. Bio je član Fotokluba Split, HULU – a Split i Udruge Transplant Zagreb[1] čiju je podružnicu na Vrgadi osnovao. Također je Udrugu kulturne i tradicijske baštine Palminu.[3] Krpetić je prikupio dvije stotine izvornih i autohtonih recepata vrgadinskog kraja.[4]
Krpetićevim fotografijama prikazan je Split "okom, uhom, glasom, njuhom i sluhom" u dokumentarnom filmu Splitska fotorinolaringologija.[5] Kako je stanovao u Dioklecijanovoj palači, s pogledom na Rivu, imao je mogućnost napraviti jedinstvenu seriju fotografija najpoznatije pozornice grada Splita koje dokumentiraju vrijeme jer je snimao u raznim godišnjim dobima, a izložbe nastale od njih su Povratak u budućnost, povratak u p.m. i Stađuni – 35 godina u jednom kadru. Zabilježio je skoro sva zanimljiva politička, športsko-navijačka, socijalna, meteorološka, tradicijska, građevinsko-urbanistička događanja na Rivi i u okolnom prostoru. Mnogo je pomogao pri etabliranju umjetničke galerije Po bota Tome Bebića u kafić, kad ju je Tomin sin Goran Bebić Patak prenamijenio u kafić koji će ubrzo postao glavni u Splitu, Krpetić je pomogao pokrivši zidove slikama, fotografijama, nekim njegovim originalnim grafikama i uz to je vrsno pripremao marende i razna jela na temelju ribe i morskih plodova, što je sve bilo vrsna delicija jer se Krpetić razumio u sve dalmatinske trave i arome.[2] 2003. je izveo performans Devet suhih pasa i jedna maška u sklopu 33. Splitskog salona 2003. godine u splitskoj galeriji Po bota u spomen na pokojnog Tomu Bebića, te "kao poticaj povratka iskonu: ognjištu pradjedova kroz svjestan odnos prema hrani kakav su oni stoljećima njegovali".[6]
Krpetić je gostovao u u emisiji Alpe-Dunav-Jadran emitiranoj u listopadu 2005. na HRT-u, a govorilo se o vrgadinskoj pasovini (v. također hljandrovina).[7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Dalmatinski portal N.M. U četvrtak se u Fotoklubu Split održava komemoracija za fotografa Zorana Krpetića, 11. rujna 2019. (pristupljeno 12. rujna 2019.)
- ↑ 2,0 2,1 Slobodna Dalmacija Jakov Kosanović: Fotograf koji je bio puno toga, i prijatelj, i kuhar, i umjetnik i šarmer; 'Bija je faca Splita bez koje ne mo'š ništa zamislit' 10. rujna 2019. (pristupljeno 12. rujna 2019.)
- ↑ 3,0 3,1 Nina Čiča: Život nakon transplantacije: 'Tek sad doista živim, a dobio sam priliku i upoznati svog unuka!' . Jutarnji list. 20. veljače 2018. Pristupljeno 29. kolovoza 2025.
- ↑ Vrgadinska “hljandrovina” kao specijalitet i suvenir . Zadarski list. 26. kolovoza 2011. Pristupljeno 29. kolovoza 2025.
- ↑ MojTV Splitska fotorinolaringologija (pristupljeno 12. rujna 2019.
- ↑ HULU Split Toni Horvatić: „Devet suhih pasa i jedna maška“ (pristupljeno 12. rujna 2019.)
- ↑ Vrgadinska pasovina - In memoriam Zoran Krpetić . Kanal Hrvoja Gunjače na YouTubeu. Postavljeno 12. rujna 2019. Pristupljeno 29. kolovoza 2025.
Vanjske poveznice
- HULU Split Galerija radova: Zoran Krpetić
- Zoran Krpetić - splitska umjetnička scena , kanal HULU Split na YouTubeu
- Vrgadinska pasovina - In memoriam Zoran Krpetić , Kanal Hrvoja Gunjače na YouTubeu