WB6
WB6 (od engleskog Western Balkans Six[1]) je naziv za (potencijalnu) ekonomsko - političku organizaciju zemalja koje se nalaze na području zapadnog Balkana, koje su dio tzv. Berlinskog procesa.
Riječ je o Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.
Unatoč tome što sve ove zemlje imaju za cilj biti punopravne zemlje članice Europske unije, sve se više govori o tome da te zemlje postave temelje za političko - gospodarsku organizaciju među sobom koja će biti neovisna o EU-u.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Mnogi političari Europske unije su na Prvoj konferenciji zemalja zapadnog Balkana u Berlinu, održanoj 2014 godine ocijenili kako pojedine zemlje ove regije nisu spremne kako bi bile članice Europske unije, pri tome naročito misleći na Bosnu i Hercegovinu. Veliki problem također je predstavljao Kosovo, kao prepreka dijaloga i normalnog funkcioniranja između Srbije i Albanije. Stoga su mnogi čelnici EU-a smatrali da dok se ne uspostave odnosi između svih zemalja u regiji ne bi trebalo doći do novog proširenja EU-a na niti jednu od navedenih zemalja.
Kako je proces približavanja EU-u tekao sporo u nadolazećim godinama sve se više sugeriralo ovim zemljama da same uspostave gospodarsko - političku zajednicu među sobom, što su pojedine zemlje (naročito Crna Gora, koja je najdalje otišla u procesu pregovora o pristupanju EU-u ) odbijale. Ova ideja je svoj vrhunac doživjela na Četvrtoj konferenciji zemalja zapadnog Balkana u Trstu 2017. kada je domaćin, Italija, pozvala zemlje WB6 da osnuju zajedničko tržište među sobom.[2] Osim Srbije, niti jedna druga zemlja regije nije bila zainteresirana za ovakav oblik suradnje, bojeći se da bi to dovelo do udaljavanja od procesa ulaska u Europsku uniju.
Ipak, Berlinski proces natjerao je zemlje da započnu proces gospodarske suradnje među sobom, koje nadilaze trgovinska pitanja, koja su već riješena članstvom u CEFTA-i. Jedan od prvih oblika suradnje bila je uspostava regionalnog tržišta električne energije, i to dogovorene na Petoj konferenciji zemalja zapadnog Balkana u Beču 2015. godine.[3] U nadolazećim godinama Srbija je uvidjela da može biti lider zemljama WB6 te koristi pojačane suradnje sa svim zemljama u regiji. Također, problem priznavanja Kosova kao države od strane Albanije je postajao sve manja prepreka dijaloga između Beograda i Tirane.
Kada je 2019. Europska unija odbila započeti pregovore o pristupanju EU-u sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom ove dvije zemlje su zajedno sa Srbijom odlučile uspostaviti tzv. Mini Schengen (prostor slobodnog kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi, po uzoru na Schengenski prostor). Ostale zemlje WB6 nisu htjele sudjelovati u ovom procesu. Mnogi smatraju da je ovo bila prekretnica prema kojem će navedene zemlje stremiti ka stvaranju vlastite političko - gospodarsku unije.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (engl.) EU Neighbourhood initiative in the Western Balkans. 13. srpanj 2018.. http://www.clustercollaboration.eu/node/5983 Pristupljeno 14. rujan 2020.
- ↑ Radiosarajevo.ba. Hahn: Šest država Zapadnog Balkana u Trstu trebaju dogovoriti jedno tržište. https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/regija/hahn-sest-drzava-zapadnog-balkana-u-trstu-trebaju-dogovoriti-jedno-trziste/264854 Pristupljeno 14. siječanj 2020.
- ↑ Western Balkan 6 Initiative. https://www.energy-community.org/regionalinitiatives/WB6.html Pristupljeno 14. siječanj 2020.
- ↑ Muminović, Emina (22. studeni 2019.). "Mini-Schengen: Hand in hand with the EU integration process, or its replacement?" (engl.). European Western Balkans. https://europeanwesternbalkans.com/2019/11/22/mini-schengen-hand-in-hand-with-the-eu-integration-process-or-its-replacement/ Pristupljeno 14. siječanj 2020.