Vodstvo (ekonomija)

Vodstvo je utjecaj i proces utjecaja na ljude na način da oni spremno i poletno teže ka ostvarenju skupnih ciljeva. Vođenjem se nastoji postići da zaposlenici rade pouzdano i gorljivo.

Najvažniji čimbenik vodstva jest sam vođa koji se postavlja na čelo kako bi potaknuo druge da ostvare postavljene ciljeve.

Osnovno načelo vodstva

S obzirom da ljudi nastoje slijediti one koji im, prema njihovom mišljenju, nude sredstva za zadovoljenje njihovih vlastitih ciljeva, to znači da što više menadžeri razumiju ono što motivira podređene i kako ta motivacija djeluje, te što više u provođenju svojih akcija koriste to razumijevanje, to će, vjerojatno, biti uspješniji kao vođe.

Vještine vodstva

• sposobnost uspješnog i odgovornog korištenja moći (bez zloupotrebe)
• sposobnost razumijevanja ljudska bića imaju različite motive
• sposobnost inspiriranja
• sposobnost poticanja motivacije.

Stilovi vodstva

Podrobniji članak o temi: Stilovi vodstva

Svaki menadžer mora imati svoj stil vodstva i sam odlučuje na koji će način voditi organizaciju. Izbor stila vodstva ovisi o:

• karakteristikama vođe
• silama koje dolaze od podređenih
• silama koje definiraju situaciju.

Situacijski (kontingencijski) pristup vodstvu

Uspješnost vodstva se temelji na faktorima šire radne zajednice i stoga je teško reći koji stil vodstva je najbolji. Stil vodstva ovisi od konkretne situacije.

Dva su se znanstvenika najviše bavila ovim pristupom, Fred Fiedler^(en) i Robert House^(en).

Fiedlerov situacijski pristup

Fiedler smatra da ljudi postaju vođe ne samo zbog osobnih karakteristika već i zbog različitih situacijskih čimbenika te interakcije između vođe i članova skupine. On predlaže dva stila vodstva :

• stil koji je orijentiran na zadatak
• stil koji je orijentiran na dobre međuljudske odnose.

Fiedler je identificirao tri kritične dimenzije koje mogu pomoći pri odabiru najuspješnijeg stila vodstva. To su:

1. pozicija moći
   • stupanj do kojega moć pozicije omogućuje vođi pridobivanje članova skupine na slaganje s njegovim smjerom → organizacijski autoritet.
2. struktura zadatka
   • stupanj do kojeg zadatak može biti jasno definiran.
   • stupanj do kojeg se ljudi mogu smatrati odgovornima za taj zadatak.
3. odnosi vođe i članova skupine
   • najvažnija dimenzija jer se odnosi na stupanj do kojega članovi skupine simpatiziraju, vjeruju mu i spremni su ga slijediti.

Teorija puta do cilja

House smatra da je osnovna funkcija vođe pojasniti i postaviti ciljeve te pomoći podređenima da pronađu najbolji put za dosezanje ciljeva i uklanjanje prepreka na tom putu. Bit ove teorije je da vođa utječe na put između ponašanja i ciljeva. To može postići :

• definiranje pozicija i uloga
• uklanjanjem prepreka postignuću
• pridobivanjem pomoći članova skupine u postavljanju ciljeva
• poticanjem skupne kohezije
• smanjivanjem stresa i vanjske kontrole.

Ova teorija također nije dala odgovor koji stil vodstva je najbolji. Definira četiri stila vodstva :

1. podržavajuće vodstvo
   • razmatra potrebe zaposlenih i stvara ugodnu organizacijsku klimu.
2. participativno vodstvo
   • podređeni mogu utjecati na odluke nadređenih (rezultira povećanom motivacijom).
3. instrumentalno vodstvo
   • daje podređenima smjernice i što se od njih očekuje.
4. vodstvo orijentirano na postignuće
   • postavljanje izazovnih ciljeva, traženje poboljšanih rezultata i povjerenje da će podređeni ostvariti visoke ciljeve.