Trnina | |
---|---|
plodovi | |
Sistematika | |
Carstvo: | Biljke |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Rosales |
Porodica: | Rosaceae |
Potporodica: | Prunoideae |
Rod: | Prunus |
Vrsta: | P. spinosa |
Dvojno ime | |
Prunus spinosa L. |
Trnina (crni trn, trnula, lat. Prunus spinosa) ponekad nazivana i trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva mačja šljiva) je vrsta roda Prunus (Maloideae, Rosaceae). Raste uglavno po pašnjacima ili rubovma šuma ili ponekad kao gusto razgranat grm s trnovitim ograncima. Raste u gotovo cijeloj Europi i dijelovima sjeverne Afrike. Stablo ima vijek do oko 40 godina. Visine je izmedu jednog do pet metara a u rijetkim slučajevima, i do 6 m visine.
Razmjerno maleni listovi veličine su od 2 do 4 centimetra.
Sitni bijeli cvjetovi cvatu u travnju i svibnju.
Trnina posjeduje tamnu koru, koja se cijepa u poodmakloj dobi u uskim trakama. Kore grana su crvenkasto smeđe boje.
Plodovi trnine počinju dozrijevati u kolovozu i tada postaju plavkastocrno okrugla koštunica promjera izmedu 1 do 1,5 centimetara. Divlje šljive su vrlo kisele i gorke - sve dok ih ne "opari" prvi mraz. Nakon mraza postaju ukusnije. U prosincu su najukusnije.
Trn se smatra pretkom šljiva. Pripisuju joj se brojna ljekovita svojstva.
Sorte
Iako je uzgoj trnine na području Hrvatske nepoznat, u Njemačkoj je selekcionirano nekoliko sorata: "Nittel", "Merzig", "Trier" i "Godenhaus".[1] Kao što je slučaj i kod drugog divljeg voća, na području Hrvatske nije bilo ni pokušaja uzgoja ni selekcije te divlje voćke.
Ljekovitost
Trnina je i ljekovita biljka, koriste se kora, cvjetovi i plodovi. Čaj od kore je po kineskoj tradicionalnoj medicini izvrsno sredstvo za astmu.[2]
Slike
-
Trnina.
-
Trnina
-
Cvjetovi
-
Cvijet
Dodatna literatura
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Vanjske poveznice
Izvori
Nedovršeni članak Trnina koji govori o biljkama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
|
- ↑ http://www.hortipendium.de/Schlehen Pristupljeno 6.10.2015.
- ↑ Lukas,R. Tajne kineskih travara, kineski recepti-naše trave, Beograd 1987., str.33