Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Toni Hnojčik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Toni Hnojčik (Daruvar, 19. svibnja 1951. - Zagreb, 28. ožujka 2018.), hrvatski novinarski i umjetnički fotograf i fotoizvjestitelj[1] češke nacionalnosti.[2]

Životopis

Rođen u Daruvaru od oca Čeha, majke Hrvatice koja je imala i mađarskih i njemačkih predaka.[3]. Od mlade dobi bavio se fotografijom. U Daruvaru završio osnovnu i gimnaziju. Ima je mnogo hobija: ples, kazalište, bend koji je svirao pop-rock. [2] Studirao u Češkoj na praškoj prestižnoj likovnoj akademiji FAMU. Završetkom studija vratio se u Daruvar. Prvo radio u listu češke manjine Jednoti. [1] Tadašnji urednik i fotograf tjednika „Jednota“ gospodin Vladimir Danjek spremao se za mirovinu i htio je imati nasljednika tako da je od ljudi na području Daruvara uzeo Hnojčika. Obavljao je poslova laboranta za izradu fotografija, novinara, fotografa i urednički posao. Bio je i vanjski suradnik daruvarskog lista „Glas komune“, kasnije „Daruvarac“.[2] Suradnik listova Vjesnik, Večernji list, Pakrački list i dr., stalni suradnik tjednika na češkom Jednote. Prije Domovinskog rata je samostalno izlagao. [1] S kolegom novinarom s radija Daruvar, Sašom Lekovićem koji je bio direktor i urednik tog radija, i koji je osnovao neovisne novine „Buuum“, pratio je i SDS i HDZ na osnivačkim i stranačkim skupovima te su ravnopravno podijelili izvješća i fotografije.[2] Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku ratni izvjestitelj s ratišta. [1] Surađivao s ministarstvom informiranja Republike Hrvatske radi širenja istine o Hrvatskoj u svijetu. [2] Mnogo doprinio izvješćivanju iz Daruvara, Pakraca i ostatka zapadne Slavonije, pa je ponio nadimak "dobri duh zapadne Slavonije". Hnojčikove vrhunske ratne fotografije, koje su ga proslavile, krasile su Jednotu i Večernji list, ali i Globus, Gloriju i Arenu. Izabrane ratne fotografije iz Domovinskog rata objavio je 2011. godine Memorijalni centar Domovinskog rata pod nazivom "To sam radio u ratu, sine". Kronološki i tematski kroz fotografije prikazuje velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, odnosno na zapadnu Slavoniju. Dio fotografija izašao je u prestižnim svjetskim medijima. [1] Fotografirao je predaju Veljka Džakule i Steve Harambašića, zapovjednika SAO Krajine te dolazak hrvatskih snaga u netom oslobođena područja. Bili su tu i civili, ali i „civili“.[2] U Areni radio od 1995. do prestanka izlaženja lista 2009. godine. Poslije rata bio je slobodni fotoreporter. Iznimno je volio umjetničku fotografiju. Višegodišnji član uredništva časopisa Hrvatskoga novinarskog društva Novinar. U Njemačkoj su ga zapazili iz jedne televizijske kuće te o njemu snimili dokumentarni film. Zadnje godine života živio u Zagrebu. [1] Nakon umirovljenja radio jedno vrijeme kao fotograf i urednik fotografije na portalu www.nacionalnemanjine.hr te na još nekim portalima.[4] Premda je imao iskaznicu ZNG-a, dragovoljca Domovinskog rata i Spomenicu Domovinskog rata, nije dobio status hrvatskog branitelja.[2]

Fotomonografija

Fotografije obuhvaćaju razdoblje stvaranja i obrane Republike Hrvatske te oslobađanja državnoga teritorija koji su 1991. okupirale JNA i srpsko-crnogorske postrojbe, uz pomoć lokalnih pobunjenih Srba. Kratki su zbog namjere da se, što je moguće više, izbjegne sugestija, i tako svakoj fotografiji “omogući” da ispriča svoju priču. Fotomonografija započinje fotografijama s kraja 80-ih godina u socijalističkoj Jugoslaviji koje prikazuju naoko idilu suživota na ovom području, koji je brzo pokleknuo pod velikosrpskim projektom iz Beograda. Slijede fotografije Jugoslavenske narodne armije iz kojih se vidi njena prisutnost u svim porama društva. Operacionalizacija velikosrpskog projekta na zapadnoslavonskom području ubrzava se djelovanjem Srpske demokratske stranke, a autor fotomonografije zabilježio je 1990. jedan od skupova SDS-a u zapadnoj Slavoniji. Reakcija na srpsku propagandu bila je homogenizacija Hrvata, koji se udružuju u stranke, što je također Hnojčik ovjekovječio na fotografijama. Tematski najveći dio fotomonografije obuhvaća fotografije od prvog sukoba JNA i hrvatskih snaga u Pakracu početkom ožujka 1991., otvorene agresije srpskih snaga i JNA na zapadnoslavonsko područje u kolovozu 1991., te razaranja civilnih ciljeva, ubijanja civila i branitelja, evakuacije civila, pa do prvih oslobodilačkih akcija hrvatskih snaga u Republici Hrvatskoj. Nakon stravičnih, no i ponosnih fotografija ratne 1991., slijede fotografije povratka i obnove razrušenih domova, te boravka snaga UNPROFOR-a od 1992. do 1995. na zapadnoslavonskom području. Nakon tog razdoblja, ni rata ni mira, slijede fotografije veličanstvene VRO Bljesak kojom je oslobođeno cijelo područje zapadne Slavonije. Na kraju knjige tematski su prikazane fotografije s prizorima stradanja životinja, posjeta novinara i raznih delegacija tom području. [2]

Nagrade

Izabrane nagrade:

  • Zlatna kamera[1]
  • Godišnja nagrada HND-a [1]
  • Zlatni objektiv«, nagradu Hrvatske udruge radija i novina. [1]
  • nekoliko desetaka priznanja za rad tijekom rata
  • Spomenica Domovinskog rata

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Pakrački list Umro fotoreporter Toni Hnojčik - 29. ožujka 2018. (pristupljeno 23. kolovoza 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Igor Baldassi: Razgovor s Tonijem Hnojčikom, ratnim izvjestiteljem na području zapadne Slavonije . Tekst je preuzet s internetskih stranica Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Objavljeno: 31. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. kolovoza 2018.)
  3. Zvono Toni Hnojčik – ime mu zaboravljaju, ali fotografije pamte - 8. prosinca 2017. (pristupljeno 23. kolovoza 2018.)
  4. Nacionalnemanjine.hr Preminuo Toni Hnojčik - 29. ožujka 2018. (pristupljeno 23. kolovoza 2018.)