Tomica (Toma) Penavić (Pribinovići, Široki Brijeg, 17. siječnja 1921. - ?) bio je hrvatski pjesnik iz Bosne i Hercegovine.
Životopis
Rođen je u siromašnoj i težačkoj obitelji. Sa sedam godina ostaje bez oca, ubrzo mu umire i majka. U lipnju 1940. kao odličan učenik maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokome Brijegu.[1]
Zahvaljujući pomoći brata Mate koji je radio u Zagrebu, 10. ožujka 1941. upisuje Filozofski fakultet zagrebačkog sveučilišta. Poznato je da je bio državni dužnosnik te da je odslušao sve semestre.[1]
U svibnju 1945., kao i braća mu Mate i Mirko, povlači se s hrvatskim narodom i vojskom prema Austriji, ali samo do Bleiburga. Od tada se za njega i Matu ne zna. Mlađeg brata Mirka su zarobili partizani kod Zidanoga Mosta te je zahvaljujući stjecaju sretnih okolnosti ostao živ.
Književno stvaralaštvo
Penavić je svoje prve pjesme, napisane za gimnazijskih dana, objavio u Luči, a tijekom rata objavljivao je u Hrvatskoj mladosti, Hrvatskomu narodu, Hrvatskomu selu, i još nekim novinama i časopisima.[1]
Radio je i na Hrvatskom krugovalu, gdje je recitirao pjesme poznatih hrvatskih književnika iz svoga kraja.[1]
Pjesme napisane u razdoblju od 1939. do 1941. objavio je 1942. u knjizi Na stazama života. Zbirka se sastoji od sva niza: Svitanja i Šapat noći, s ukupno 25 pjesama, od kojih su pet u prozi.
Penavić pjeva o zavičaju ( Široki Brijeg, Lištici), težačkom životu ( Pjesma hercegovačkih seljaka, Mom ocu), ljubavi ( Čežnja i slutnje u jesen, Njoj, Dođi u vrbe...), Domovini ( Umrimo za domovinu, željo moja, Pođimo dovečer...), sebi (Nemirna večer, Osjećam, Ja...).[1]
Na stazama života je prva i posljednja objavljena Penavićeva zbirka pjesama koja završava Posljednjom pjesmom kao da pjesnik već sluti svoju nesretnu sudbinu.
Izvori
- Tomica Penavić, Na stazama života (1939.-1941.), Zagreb, 1996., Sveučilišna tiskara d.o.o., ISBN 953-6231-17-4