- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Talijanska uprava za Kvarner (talijanski: Reggenza Italiana del Carnaro) bila je država koju je Gabriele D'Annunzio proglasio u Rijeci 8. rujna 1920. godine. Ova samoproglašena država nikad nije dobila međunarodno priznanje i u prosincu ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka.
Povijest
Zbog odluke o mogućoj predaji Rijeke na Pariškoj mirovnoj konferenciji D'Annunzijevi Arditi 12. rujna 1919. zauzimaju grad i prisiljavaju američke, britanske i francuske okupacijske snage na povlačenje. Iako su D'Annunzijeve pristaše smatrale da će Italija pripojiti Rijeku, to se nije dogodilo. Italija je umjesto toga započela blokadu Rijeke zahtijevajući od pobunjenika predaju.
Nakon toga je D'Annunzio proglasio Talijansku upravu za Kvarner s ustavom koji je sadržavao mnoge elemente kasnijeg talijanskog fašizma i u kojem je on dobio titulu vođe (duce). Budući da D'Annunzio nije priznavao Rapalski ugovor, najavio je rat Italiji. Na kraju je predao grad u prosincu 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice (Krvavi Božić).
Ustav
Ustav Talijanske uprave za Kvarner (poznat kao Kvarnerska Povelja, ili Carta del Carnaro na talijanskom) bio je spoj liberlanih, anarhističkih, korporativističkih i demokratskih republikanskih ideja, pomalo dadaističkih, ali i jako napredan i ambiciozan za svoje doba. D'Annunzija se često smatra prethodnikom ideala i metoda talijanskog fašizma. Ovaj ustav je D'Annunzio napisao zajedno s anarhosindikalistom Alcesteom De Ambrisom koji je napravio politički i pravni okvir ovog dokumenta, dok ga je D'Annunzio pjesnički uljepšao. Uz preambulu, prema kojoj je glazba osnovni princip države, ustav je, primjerice, predviđao ravnopravnost spolova, toleranciju religije i ateizma, temeljit sistem socijalne i zdravstvene zaštite, staračku skrb, te udruživanje građana u deset interesnih staleža - uz koje je u budućem parlamentu trebao biti zastupljen i jedanaesti, mistični, okupljen oko “nepoznatog genija”, za kojeg je na tadašnjem Danteovu trgu (danas Trg Republike Hrvatske) gorjela vječna vatra.[1]
Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma (Consiglio degli Ottimi i Consiglio dei Provvisori), čije bi zajedničke sjednice (Arengo del Carnaro) odlučivale o stranim sporazumima, dopunama ustava i imenovanju diktatora u slučaju nužde. Ustavom je kao glavnom načelu države određena "glazba".
Nasljedstvo
Anarhistički mislitelj Hakim Bey, u svom legendarnom eseju T.A.Z. (1985), o privremenim autonomnim zonama, opisuje Upravo za Kvarner i njezin Ustav kao "posljednju piratskih utopiju (ili prvi moderni primjer takve utopije), tj "prvi moderni TAZ".