Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Strategikon (Kekaumenos)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Kekaumenov Strategikon (grč. Στρατηγικόν του Κεκαυμένου, latinski: Cecaumeni Strategicon) je bizantski priručnik s kraja 11. stoljeća.

Sadržaj

  • Dio 1 (poglavlja 1-8) čiji početni dio je izgubljen. Govori o dužnostima prema vladaru.
  • Dio 2 (poglavlja 9-34) je Strategikon u punom smislu i sadrži savjete za generale.
  • Dio 3 (poglavlja 35-71) sadrži savjete o domaćim pitanjima, odgoju djece, upravljanju gospodarstvom, obitelji i društvenim odnosima.
  • Dio 4 (poglavlja 72-76) sadrži savjete kako bi trebalo postupati u slučaju pobune protiv cara.
  • Dio 5 (poglavlja 77-88) sadrži savjete caru o upravljanju i obrani države.
  • Dio 6 (poglavlja 89-91) sadrži savjete za toparhe.

Dobronja

Kekaumenos u dva odvojena izvještaja u govori o Dalmaciji. U jednome od tih izvještaja riječ je o toparhu Vojislavu Dioklećaninu, vladaru u južnoj Dalmaciji. Ovdje se vjerojatno radi o Stjepanu Vojislavu koji je vladao u prvoj polovici 11. stoljeća. U drugom izvještaju iz nešto ranijeg razdoblja Kekaumenos priča o toparhu Dobronji u sjevernoj Dalmaciji, na širem području gdje se nalaze gradovi Iadora (Zadar) i Salon (Salona, tj. Split). Dobronja je došao prvi put na konstantinopolski dvor u vrijeme cara Romana Argira (1028.1034.) i bio primljen s velikim počastima. Prilikom drugog posjeta istom caru prijem je bio mnogo hladniji, a kada je došao u posjet i treći put, za cara Mihajla Paflagonca (1034.1041.), Bizantinci su ga uhvatili i bez poteškoća domogli se njegove države, žene i sina. Dobronja i žena umrli su u zatvoru, a sin je kasnije pobjegao. Kako tvrdi Lujo Margetić, Dobronja je po svemu sudeći član sporedne grane kraljevske obitelji Trpimirovića, koja je privremeno preuzela vlast u Hrvatskoj od glavnog ogranka koji predstavljaju Krešimir III., Stjepan I. i Petar Krešimir IV.[1]

Bilješke

  1. Margetić, Lujo, Hrvatska i crkva u srednjem vijeku, Zagreb-Rijeka 2000, str. 58-59.


Nedovršeni članak Strategikon (Kekaumenos) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.