Dr. Stjepan Košutić (Radoboj, 30. lipnja 1890. − Zagreb, 1938.)[1] je bio hrvatski političar i pravnik. Stariji je brat Augusta i Side Košutić, djever kćeri Stjepana Radića Mire.
Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1911. godine.[2] Radio je u Zagrebu kao odvjetnik. 2. siječnja 1925. godine, nakon odluke Stjepana Radića o priključenju Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) Seljačkoj internacionali u Moskvi (1924.) i nakon što je 1. siječnja jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević potvrdio odluku o Obznani protiv HSS, odnosno vladinoj odluci o zabrani rada stranke.[3][4] Iz zatvora su pušteni 18. srpnja iste godine nakon sporazuma HSS-a i NRS-a te sastavljanja Radikalsko-radićevske vlade.[5]
23. siječnja 1927. izabran je za oblasnog zastupnika Zagrebačke oblasti. Bio je predstojnik odjela za obrt, industriju i statistiku u Oblasnom odboru. Kad je zatvoren Ljubomir Maštrović, potkraj 1928. Košutić je otišao u Osijek gdje je zamijenio Maštrovića. Bio je narodni zastupnik HSS-a. Košutić je bio u beogradskoj Skupštini kad je Puniša Račić izvršio atentat na Stjepana Radića. U prvom su redu sjedili Đuro Basariček, Ivan Granđa, Ivan Pernar, Svetozar Pribićević, Stjepan Radić, a iza njih Rude Bačinić, Stjepan Košutić, Jakov Jelašić, Stipe Matijević i Ante Pavlović.
Izvori
- Rudolf Horvat: Hrvatska na mučilištu
- ↑ Imehrvatsko.net
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ HSS GO Novska: Povijest HSS-a, preuzeto 22. listopada 2011.
- ↑ HSS-SMZ: Povijest stranke, preuzeto 28. svibnja 2012.
- ↑ Povijest HSS-a, preuzeto 22. listopada 2011.