Stevan Moljević (Rudo, 6. siječnja 1887. - Sremska Mitrovica, 15. studenog 1959.) bio je srpski pravnik, jedan od najistaknutijih velikosrpskih /četničkih ideologa[1], urednik četničkog časopisa “Ravna Gora“, član četničke Vrhovne komande i politički savjetnik Draže Mihailovića tijekom Drugog svjetskog rata.
U memorandumu i elaboratu Homogena Srbija zagovara stvaranje Velike Srbije i njeno etničko čišćenje od drugih naroda.
Životopis
Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, nakon toga i pravni fakultet.
Još kao gimnazijalac pristupio je srpskom omladinskom pokretu koji se borio protiv Austrijske Monarhije i protiv Aneksije BiH. U Banjoj Luci je organizirao društvo „Soko“ i udruženje „Pobratimstvo“.
Pripadao je u početku Samostalnoj demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića.
Austro-Ugarske vlasti ga na sudskom postupku 1916. u Banjoj Luci zbog optužbe za veleizdaje osuđuju na zatvorsku kaznu, iz zatvora je pušten nakon sloma Austro-Ugarske.
Godine 1918. je kao pobornik velikosrpske ideje i četništva, inicijator integracije BiH u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Po stvaranju Srpskog kulturnog kluba u Beogradu, postao je predsjednik banjalučkog odbora kluba i na tom položaju ostao sve do početka novog rata. Kao uglednom banjalučkom odvjetniku koje je pomogao razvoju prijateljski odnosa Kraljevine Jugoslavije i Francuske Republike, dodijeljen mu je 1937. god. francuski Orden Legije časti. Bio je osnivač i predsjednik Rotari kluba i Jugoslovensko-britanskog kluba u Banjoj Luci.
Poslije sloma srpske kraljevske vojske 17. travnja 1941. odlazi u Crnu Goru. Već u lipnju 1941. napisao je koncepciju „Velika Srbija“.[2], u koju prema zapadu uključuje čitavu Bosnu i Hercegovinu, te dijelove Hrvatske, a u pogledu (preostalog dijela) Hrvatske i Slovenije kao podređenih dijelova Jugoslavije, Moljević planira ostvarivanje srpske hegemonije.[3] Sam Moljević je sačinio kartografski prikaz granica planirane Velike Srbije.[4] U kolovozu 1941. izabran je Moljević za člana Centralnog nacionalnog odbora Četničkog pokreta. U Srbiju dolazi u travnju 1942., a s glavnim četničkim vođom Dražom Mihailovićem prvi put se sastaje na planini Zlatar u Srbiji u svibnju 1942. Od tada djeluje kao član četničke Vrhovne komande.
Bio je urednik lista „Ravna Gora“, od 1943. godine prvi čovjek političkog vodstva četničkog pokreta, te jedan od organizatora Svetosavskog kongresa održanoga u siječnju 1944. godine u selu Ba kod Valjeva.[5] Bio je važni suradnik D. Mihailovića sve do Mihailovićevog napuštanja Srbije i odlaska u Bosnu. U ožuljku 1945. daje ostavku.
Poslije rata u rujnu 1945. predao se komunističkom režimu. Na suđenju ("Beogradski proces") Draži Mihailoviću i drugim vodećim četnicima u Beogradu 1946. bio je drugookrivljeni (dakle mu je tužiteljstvo dalo po značaju mjesto odmah nakon Draže Mihalovića, kao prvookrivljenoga), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Umro je na odluženju zatvorske kazne u Srijemskoj Mitrovici 15. studenog 1959. god.
Ideja o etničkom čišćenju
Smatra se jednim od začetnika ideje o „etničkom čišćenju“:
Projekt Stevana Moljevića rađen je za četničku vojnu silu koja je bila pod okriljem izbjegličke vlade u Londonu i koja je očekivala podršku savezničkih sila.
Cilj je bila homogena Srbija koja je trebala biti "očišćena" od Hrvata i Muslimana.
Tijekom rata 1941. - 1945. godine četnici su brojnim pokoljima i protjerivanjima Hrvata i Muslimana "očistili" brojna područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prema istraživanjima Z. Dizdara moglo bi se ustvrditi da su četnici ubili 32.000 Hrvata: oko 20.000 u Hrvatskoj i 12.000 u Bosni i Hercegovini i 33.000 Muslimama u Bosni i Hercegovini. Za projekt Velike Srbije ubijena su 52 katolička svećenika i 67 muslimanskih svećenika.[6]
Memoari
UDBA je nakon Moljevićeve smrti sačuvala njegove memoare koje je pisao u zatvoru, te ih je Institut za savremenu istoriju Beograd objavio 2020. god. [7]
Izvori
- ↑ Zdravko Dizdar (2002.). "Četnički zločini u Bosni i Hercegovini, 1941.-1945". Hrvatski institut za povijest. https://books.google.hr/books?id=0SKxAAAAIAAJ&q=stevan+moljevi%C4%87&dq=stevan+moljevi%C4%87&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjWk5nhhZPrAhULtosKHVP7ASs4ChDoATAJegQIARAC Pristupljeno 11. kolovoza 2020.
- ↑ Vasilije Krestić (2004). "Great Serbia: Truth, Misconceptions, Abuses : Papers Presented at the International Scientific Meeting Held in the Serbian Academy of Sciences and Arts Belgrade, October 24-26, 2002" (engeski). https://books.google.hr/books?hl=hr&id=k28tAQAAIAAJ&dq=vasilije+kresti%C4%87+velika+srbija&focus=searchwithinvolume&q=moljevi%C4%87 Pristupljeno 11. kolovoza 2020
- ↑ Mujo Demirović (1999.). "Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici, str. 96-96". Ekonomski fakultet. https://books.google.hr/books?id=YSG5AAAAIAAJ&q=stevan+moljevi%C4%87&dq=stevan+moljevi%C4%87&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjH1bSqhJPrAhWnlosKHcYJBUIQ6AEwBnoECAYQAg Pristupljeno 11. kolovoza 2020.
- ↑ Stevan Moljević (1981.). "PISMO STEVANA MOLJEVlĆA IZ DRUGE POLOVINE DECEMBRA 1941. DRAGIŠI VASIĆU O GRANICAMA I DRUŠTVENOM UREĐENJU POSLERATNE »VELIKE SRBIJE«, u ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1" (srpski). http://www.znaci.net/00001/4_14_1_35.htm Pristupljeno 11. kolovoza 2020.
- ↑ Ilija T. Radaković (1997). "BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995, pogl. ”Podudarnost ili revitalizacija projekta “Homogena Srbija”" (srpski). Društvo za istinu o antifašističkoj borbi, Beograd. http://www.znaci.net/00001/23_4_34.htm Pristupljeno 11. kolovoza 2020.
- ↑ "Z. Dizdar i M. Sobolevski, Prešućeni četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine, Zagreb, 1999
- ↑ Miloš Žikić. [, 302. "(prezentacija knjige Stevana Moljevića, "Ravna gora u svetlu i magli", priredili prof. dr Momčilo Pavlović i dr Bojan B. Dimitrijević, Beograd, Institut za savremenu istoriju, Društvo istoričara Srbije „Stojan Novaković“, Arhiv Srbije, 2019)"]. Istorija 20. veka, god. 38, 1/2020. , 302. Pristupljeno 11. kolovoza 2020.