Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Si Satčanalaj (tajlandski: ศรีสัชนาลัย) je naselje i središte istoimenog najjužnijeg distrikta tajlandske provincije Sukotaj, koji je 2005. god. imao 95.198 stanovnika (samo naselje 5.800). U njemu se nalaze ruševine starog grada koji je bio drugi po važnosti u tajlandskom Sukotajskom kraljevstvu iz 14. st. Zbog toga je Povijesni park Si Satčanalaj, zajedno sa Sukotajem i Kamfaeng Fetom, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.

Karta Povijesnog parka Si Satčanalaj

Si Satčanalaj je u 15. stoljeću pripao kraljevstvu Ajutaja i preimenovan je u Sawankhalok, slavan po svojoj lončariji koja se prodavala sve do Indonezije, Filipina i Bornea, pa čak i Japana. U 18. stoljeću su ga Burmanci uništili, a stanovništvo se odselilo u obližnji Sawankhalok.

Znamenitosti

Lotus chedi Vat Čet Teoa

U Povijesnom parku Si Satčanalaj, između ostalih, nalaze se:

  • Vat Fra Sri Ratana Mahathat ("Hram dragocjene i presvete relikvije") je budistički hram (vat), izgrađen za vladavine kralja Jajavarmana VII. (13. st.), sa središnjim chedijem (stupa) u kmerskom stilu, po uzoru na Angkor Wat.
  • Vat Čang Lom (slika desno gore) je izgrađen od laterita oko 1286. god. s visokom kvadratičnom bazom, okruženom frizom slonova i 20 niša sa skulpturama Bude, i zvonolikim chedijem u tradicionalnom tajlandskom stilu, tzv. "sukotajski stil".
  • Vat Čedi Let Teo ("Hram sedam vrta spomenika") je mauzolej mnogih pripadnika kraljevske obitelji Sukotajskog kraljevstva. U njemu se nalazi 32 niše različitih oblika i veličina u kojima su skulpture Bude i ostaci štuko ukrasa.
  • Keramičke peći Turianga se nalaze 5 km sjeverno od starog grada i ima ih oko 200, oblikovanih u 13. st. po kineskim uzorima.

Izvori

  • A. B. Griswold, Towards a History of Sukhodaya Art, The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. (engl.)
  • Clarence Aasen, Architecture of Siam: A Cultural History and Interpretation, 1998., Oxford University Press. ISBN 983-56-0027-9.

Vanjske poveznice


ja:シーサッチャナーライ郡