Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sargon II.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Script error: No such module "Dodaj infookvir".

Sargon II. sa svojim državnim dužnosnikom. Reljef iz palače u Dur-Šarukinu (oko 713.-716. pr. Kr.).

Sargon II. (asir. Šaru kin, »pravi vladar«; heb. Sargon) bio je asirski kralj (721. - 705. pr. Kr.), nakon pobune protiv Salmanasera V. Ime Sargon nadjenuli su mu hebrejski pisci Biblije, te je pod tim imenom ušao i u povijesnu znanost.

Borba za vlast

Premda nije sigurno je li riječ o sinu Tiglat Pilesera III., danas se općenito drži da je Sargon bio uzurpator, a ne pripadnik vladajuće dinastije. On se zapravo sam u svojim natpisima naziva novim čovjekom, bez pozivanja na prethodnike. Borba za vlast i bila je ogorčena i dugotrajna, a unutarnja nestabilnost Asirije dovela je do pobuna u Siriji i u Izraelu protiv asirske nadmoći.

Zbog opće nestablinosti na početku svoje vladavine, Sargon je sklopio savez s kaldejskim vladarom Merodah-Baladanom II. Oslobodio je plaćanja poreza sve hramove, kao i sve stanovnike gradova u Asuru i Haranu. A dok je on učvršćivao vlast u Asiriji, isto je u Babiloniji činio i Merodah-Baladan.

Vojni pohodi

720. pr. Kr. Sargon kreće protiv elamsko-babilonske koalicije, no u bitci kod Dera biva poražen. Na zapadu je pobunu ovih Sirije i Izraela vodio samoproglašeni kralj Hamataa, Yahu-Bihdi. Nakon što je Sargon konačno učvrstio svoju vlast, započeo je prodiranje u Siriju kako bi okončao pobunu. S Hamatom i njegovim saveznicima sukobio se 720. pr. Kr.. u bitci kod Karkara, te ih potukao. Asirska je vojska potom zauzela Arpad, Damask, Izrael i Judu, sve do Gaze, te na granici s Egiptom pobijedila i egipatsku vojsku. Na koncu pohoda, pobunjenički su vladari kažnjeni, a mnoštvo naroda odvedeno u progonstvo u Asiriju.

Tri godine kasnije, 717. pr. Kr., kreće prema hetitskom gradu Karkemišu u gornjem toku Eufrata. Osobito je poznat Sargonov pohod protiv zemlje Urartu iz 714. pr. Kr., zbog pisma što ga je uputio bogu Ašuru. Pismo je nađeno u gradu Asuru, a danas se nalazi u Louvreu. Taj pohod prikazuju i reljefi iz palače u mjestu Dur-Šarukin. Motivaciju za ovaj pohod vjerojatno je ponudila slabost protivnika koji su bili iscrpljeni upadima nomada sa sjevera.

Kralj Asirije i Babilonije

Nakon što je kroz sljedeće godine smirio pobune, poput one u Ašdodu u koju su bili uključeni i Juda, Moab, Edom i Egipat, Sargon kreće protiv svoga najvećeg takmaca - Babilonije. Merodah-Baladan je tada zarobljen, a Sargon se 710. pr. Kr. proglasio kraljem Babilonije, obnavljajući tako dvojno kraljevstvo Babilonije i Asirije. Sljedeće tri godine ostao je u Babilonu. Njegov sin Sanherib upravljao je južnim područjem uz donji tok Eufrata. U tom se razdoblju asirska vlast širi i na Cipar i dijelove Male Azije.

Glavni grad

Podrobniji članak o temi: Dur-Šarukin

Kao svoje središte Sargon je izabrao Ninivu (današnji Mosul u Iraku) kao svoje sjedište, umjesto tradicionalne asirske prijestolnice Asura. 713. pr. Kr. gradi ipak novi grad imena Dur-Šarukin (Dom Sargonov), 20 km sjeverno od Ninive. Oko grada su poduzeti značajni radovi na obrađivanju zemlje i sadnji maslina, bubući da je u Asiriji nedostajalo ulja. Grad je bio četverokutnog tlocrta, a protezao se na 1.760 puta 1.635 metara. Djelomično su ga naseljavali ratni zarobljenici pod nadzorom asirskih službenika, koji su morali paziti na redovito plaćanje davka bogovima i kralju. Kraljevska se obitelj preselila u Dur-Šarukin 706. pr. Kr., premda grad još nije bio sasvim dovršen.

Sargonov kraj

Sargon II. poginuo je u bitci 705. pr. Kr., a naslijedio ga je sin Sanherib (Sin-ahe-eriba), koji je vladao od 704. do 681. pr. Kr.

Vidi još