| Rodoč | |
|---|---|
  Rodoč | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
| Općina/Grad | Mostar |
| Zemljopisne koordinate | 43°18′44″N 17°48′30″E / 43.3122339°N 17.8084553°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 3.257 |
Rodoč je naseljeno mjesto u gradu Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Ime
Podrijetlo imena Rodoč u potpunosti nije razjašnjeno. Ono što je sigurno je da se ne radi o imenici slavenskog podrijetla. Najvjerojatnije se radi o imenici ilirskog podrijetla, posebice ako se uzme u obzir da postoje dokazi odvijanja života u Rodoču još iz vremena Ilira.
Infrastruktura
U Rodoču se nalazi vojarna Stanislava Kraljevića, pošta, ambulanta i groblje.
Znamenitosti
- spomen-kapela HVO
- kip Ivana Krstitelja
- crkva sv. Ivana Krstitelja
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
| Rodoč | ||||||
| godina popisa | 1991.[2] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 2.735 (60,79%) | 2.237 (52,93%) | 1.823 (53,19%) | |||
| Muslimani | 874 (19,42%) | 706 (16,70%) | 847 (24,71%) | |||
| Srbi | 433 (9,62%) | 446 (10,55%) | 643 (18,76%) | |||
| Jugoslaveni | 378 (8,40%) | 711 (16,82%) | 23 (0,67%) | |||
| ostali i nepoznato | 79 (1,75%) | 126 (2,98%) | 91 (2,65%) | |||
| ukupno | 4.499 | 4.226 | 3.427 | |||
Popis 2013.
| Rodoč | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 2.898 (88,98%) | |||||
| Bošnjaci | 252 (7,74%) | |||||
| Srbi | 35 (1,07%) | |||||
| ostali i nepoznato | 72 (2,21%) | |||||
| ukupno | 3.257 | |||||
Značajke
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Rodoč je mostarsko predgrađe. Nalazi se oko 5 km južno od centra Mostara i oko 2 km južno od Starog mosta. U ranijem ustrojstvu grada pripadalo je mostarskoj općini Jugozapad.
Još početkom 20. stoljeća, u Rodoču je bio smješten Centar za obuku vojnih pilota. U njemu je bila smještena Vojna gimnazija, kasnije Vojni heliodrom. Ono po čemu je Rodoč bio poznat u cjeloj Europi i svijetu je Zrakoplovna industrija "SOKO Mostar" koja je bila jedina tvornica za izradu i proizvodnju vojnih aviona u JI Europi.
Danas se u Rodoču nalazi Fakultet za tjelesnu kulturu, kao i Fakultet glazbene umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, zatim "Mostarski sajam" koji se održava svakog proljeća s međunarodnim sudjelovanjem. U Rodoču se nalazi mnoštvo tvornica, poduzeća, poslovnih objekata i može se reći da se radi o gospodarskoj i poslovnoj žili kucavici grada Mostara i Hercegovine.
Rodoč je bilo najveće mostarsko i hercegovačko naselje s hrvatskim pučanstvom u Hercegovini koje nije imalo katoličku crkvu iako je bogoslužje kroz stoljeća služeno u adaptiranim objektima. Izradu crkve su opstruirale ondašnje vojne i komunističke vlasti obzirom da se radilo o centru vojne zrakoplovne industrije. Danas je zahvaljujući prije svega donacijama dobrih ljudi i poduzeća, napravljena crkva Sv. Ivana Krstitelja u kojoj se već održavaju prve mise, a potpuna izgradnja tek slijedi.
Mnogo uglednih Mostaraca koji su pridonjeli razvoju i ugledu svog grada i Hercegovine su iz mostarskog naselja Rodoč.
Povijest
U proteklom ratu, tijekom srbijanske okupacije južnih dijelova grada Mostara i naselje Rodoč je bilo okupirano. Srpski agresori su spalili preko 80% kuća, većinu stanovnika koje su zatekli su pobili ili odveli u logore, uglavnom u logore u Bileći u istočnoj Hercegovin i u logor Morinje u Crnoj Gori gdje su trpjeli neviđena zlostavljanja i torture, a iz kojih se i mnogi nisu vratili svojim domovima. Zbog zlostavljanja u logorima u Morinju u Crnoj Gori je osuđeno nekoliko ratnih zločinaca (Zlatko Tarle, Mlađan Govedarica, Ivo Gojnić, Boro Gligić, Špiro Lučić, Ivo Menzalin...). Nakon oslobađanja južnih dijelova grada stanovnici Rodoča su se opet vratili u svoj grad i naselje i ponovno ga izgradili.
Poznate osobe
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 8. lipnja 2019.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||