Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rekesvint

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Script error: No such module "Dodaj infookvir".

Izborna kruna Rekesvinta

Rekesvint (lat. Reccesvinthus) je bio vizigotski kralj u Hispaniji u razdoblju od 649. do 672. godine. Vladao je zajedno sa svojim ocem Hindasvintom između 649. i 653., s kojim je stvorio Knjigu zakona (šp. Liber Iudiciorum) koja se još naziva i Rekesvintov kodeks i kojeg su poštovali i Hispanorimljani i Goti. Do tada su se jedni i drugi ravnali prema dva različita zakonika.

Povijest

Vladao je od 649. godine zajedno sa svojim ocem, Hindasvintom, a zatim i samostalno između 653. i 672. godine. Vodio je prilično različitu politiku od politike svog oca, koja je bila blaža prema crkvi i plemstvu (što je riješilo probleme prouzrokovane represijom koju je provodio Hindasvint), a oštrija prema Židovima. Nakon pobune u Froyi, tražio je od biskupa odobrenje pomilovati stare pobunjenike, što je bilo zabranjeno rješenjima s ranijih sabora.

Također je postigao političko i društveno ujedinjenje kraljevstva kada je 654. godine objavio Knjigu zakona (lat. Liber Iudiciorum) ili Rekesvintov kodeks, u kojem su objedinjeni zakoni kojeg su poštovali i koji su se primjenjivali na sve podanike kraljevstva. Prema tradiciji, do tada su se na Vizigote primenjivali zakoni skupljeni 475. godine u Eurikovom kodeksu (lat. Codex Euricianus), a na Hispanorimljane Rimsko pravo, koji je 506. godine objedinio Alarik II. u Alarikovom brevijariju (lat. Breviarium Alaricianum).

Uspostavio je i zakone kojim se spriječava da se osobno bogatstvo kralja uvećava na račun države i naroda. Na Osmom Saboru u Toledu 653. godine uspostavljeno je sljedeće:

  • Potreba razlikovanja kraljeva bogatstva naslijeđenog od svojih roditelja ili rođaka.
  • Potreba razlikovanja onoga što je stakao svojim položajem. Ta bogatstva su bila vezana za prijestolje i mogla su prijeći samo na nasljednika na prijestolju, ali ne i na kraljeve osobne nasljednike.

S druge strane, na tom istom saboru, prigrabio je imanja koja su njegovi prethodnici zadobili ilegalnim putem i nije slušao biskupe koji su mu predlagali da ta imanja budu imovina krune, a ne kralja. Ovo je prouzročilo mnogo kontroverzi, pa su biskupi svoje neslaganje su izrazili u aktima sabora.

On je imao i vrhovnu zakonodavnu i izvršnu vlast. Od tada, pa na dalje, monarhija se rukovodila zakonskim normama i sva politička pitanja su se rješavala putem zakona.

Rekesvint je umro 672. godine u selu Gérticos blizu Valladolida. Na tom istom mjestu, protiv vlastite volje, proglašen je njegov nasljednik, Vamba, 21. rujna 672. godine. Od tada je Gértikos promijenio ime u Wamba koje i dan danas nosi. Neki izvori tvrde da je Rekesvint tamo i sshranjen, u sarkofagu koji se i danas tamo nalazi. Prema naredbi Alfonsa X. Mudrog, njegovi posmrtni ostatci su prebačeni u Toledo, u crkvu Santa Leocadia.

Sadržaj