Prekarijat je teška opstojnost na poslu bez predvidljivosti ili sigurnosti, koji utječe na materijalno i psihološko stanje.
To je neologizam nastao kombinacijom latinske riječi precarius, što znači nesiguran i završetka -ijat iz pojma proleterijat.[1])
Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad i niska ili nikakva radna prava i zaštita. Kao prekarni radnici ubrajaju se: sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji žive od honorara, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija, stručnjaci koji rade po projektima i sl.
Za razliku od generacija iz razdoblja socijalne države u Europi, koje su mogle računati na teško stečena radnička prava i socijalne ugodnosti kao što je stalno zaposlenje koje im je osiguralo mirovinsko i zdravstveno osiguranje, definirano osmosatno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne vikende i sindikalno organiziranje, današnji radnik postindustrijskoga globalnoga kapitalizma više ne može računati na to.
Izvori
- ↑ F. Lunning (2010). Mechademia 5: Fanthropologies. University of Minnesota Press. p. 252. ISBN 0-8166-7387-X.