Toggle menu
309,6 tis.
57
18
527,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pravi oman

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Pravi oman
Pravi oman
Pravi oman
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Inula
Vrsta: I. helenium
Dvojno ime
Inula helenium
L.

Pravi oman (oman veliki, veliko zelje, lat. Inula helenium) je biljka iz porodice Asteraceae. Od davnine se koristi kao ljekovita i začinska biljka. Raste u istočnoj i jugoistočnoj Europi, u Turskoj, na Kavkazu, na Bliskom istoku, u srednoj Aziji, Kini, Mongoliji.

Opis

Veliki oman je do 2 metra visoka trajnica. Obično iz lisne rozete izbija jedna ili više dlakavih stabljika. Cvjetovi su žute boje. Korijen je gomoljast i debeo. Listovi su ovalni, veliki, naizmjenično raspoređeni.

Oman kao začin

Kao začin korišten je već u starom vijeku. Spominju ga Plinije i Apicije.

Oman kao ljekovita biljka

Također se kao lijek koristi još od antike. Spominju ga Teofrast i Dioskurid te Plinije i Avicena.

Pripravci od svježeg korijena koriste se u homeopatiji. U domaćoj i stranoj narodnoj medicini uzima se tinktura i ekstrakt korijena kod malarije, edema, urolitijaze, migrene; dekokt kao ekspektorans za krvavi kašalj, bronhijalnu astmu, epilepsiju, kao hemostatik, diuretik, protuupalno sredstvo za kožne bolesti, kod tahikardije; sjemenke - za neke ženske bolesti. Vinska iscrpina svježeg korijena koristila se za hipo kiselinski gastritis.

Sastav

Коrijen sadrži inulin (do 44 %) i druge polisaharide, gorke tvari, eterično ulje(do 4,5 %), saponine, smolu, sluz, malu količinu alkaloida, helenin.

Korijen od makroelemenata sadrži (mg/g): kalij 14,50, kalcij 7,40, magnezij 1,90, željezo 0,50. Mikroelementi (mkg/g): mangan i kobalt po 0,11, bakar 0,38, cink 0,27, krom 0,04, aluminij 0,40, vanadij 0,15, selen 10,00, nikl 0,14, stroncij 0,15, olovo 0,05, jod 9,13, bor 44,40.[1]

Dodatna literatura

  • Wifort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.

Vanjske poveznice

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Inula+helenium

Izvori

  1. Grupa autora - Počemu rastenija lečat, Moskva 1989. str. 124.