Polonistika (prema srednjovj. lat. Polonia, Poljska) je grana filologije koja se bavi proučavanjem poljskog jezika i poljske književnosti. Ujedno i naziv studija poljskoga jezika i književnosti. Prvi predavači polonističkih kolegija na Sveučilištu u Zagrebu bili su Fran Celestin, Leopold Václav Geitler, Franjo Marković i Tomislav Maretić. Školske god. 1918/19. Julije Benešić uveo je lektorat poljskog jezika, a od 1931. lektorat je vodio Josip Hamm. Osnivačem samostalnoga studija poljskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u školskoj god. 1965/66. bio je Zlatko Malić. Godine 2004. osnovana je Katedra za poljski jezik i književnost u okviru Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti, a za predstojnicu je izabrana Neda Pintarić. Od 2005. polonistika je organizirana kao petogodišnji studij (3+2). Na sveučilištima u Rijeci i Zadru djeluju lektorati poljskog jezika unutar studija kroatistike. U hrvatskoj publicistici i znanosti često je zaboravljeno ime zaslužnog hrvatskog polonista, franjevca Didaka Burića.[1]
Izvori
- ↑ Vladimir Lončarević: Franjevac koji je zbližio poljski i hrvatski jezik. Didak Burić – zaboravljeni, a zaslužni hrvatski polonist. Glas Koncila. 11. rujna 2019. Pristupljeno 14. kolovoza 2023.
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije |
| https://web.archive.org/web/20151126074731/http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=49270 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |