Pokolj u Srijemskoj Kamenici u listopadu 1944.

Pokolj u Srijemskoj Kamenici u listopadu 1944. se odnosi na zločine u poraću nakon ulaska "partizanskih" snaga u mjesto Srijemsku Kamenicu (za vrijeme NDH zvanu Hrvatska Kamenica), u listopadu 1944. godine.

Onda je u nepoznatom pravcu odvedeno 196 muškaraca Hrvata između 16 i 60 godina.

Selo je bilo pola naseljeno Hrvatima, pola Srbima, i svako je živio u svom dijelu sela, međutim, djeca su zajedno išla u školu. Srbi su starosjediteljske Hrvate zvali "Šokci", a Hrvati su Srbe zvali "Raci" (ti Srbi su oko polovice 18. stoljeća došli iz Raške u Srijem i Vojvodinu).

Selo je nakon pada Kraljevine Jugoslavije došlo pod vlast NDH, i odjednom je postalo pogranično selo, jer je Bačka, koja se nalazila s druge strane Dunava, došla pod Mađarsku. Suživot je za vrijeme NDH prošao bez problema i trzavica.

Dolaskom nove vlasti, padom NDH, došlo je do naglih promjena. Školska nastava, koja je za rata trajala, je bila privremeno prekinuta. Zavladao je teror svake vrste nad tamošnjim Hrvatima.

Ubrzo je došla zapovijed da se "svi muškarci Hrvati, od 16 do 60 godina, jave narodnoj vlasti, s tim da će se odmah vratiti oni koji nisu krivi, a da će se suditi onima koji su krivi". Oni koji su mislili da su krivi, nisu ni išli, ali oni koji su se javili, naivno misleći da im neće biti ništa jer nisu ništa loše napravili za rat, nikad se više nisu vratili. Situacija je postajala upadljiva i školskoj djeci. Kada se poslije u mjesnoj školi pitalo za djecu bez oca, ispostavilo se da su sva hrvatska djeca ostala bez oca, dok su sva srpska djeca imala živog oca.

Prema svjedočenjima progonjenih, jugokomunistički partizani su pokazali narav čim su došli u Srijemsku Kamenicu i svako povjerenje koje su možda imali su izgubili, jer su se te snage ponašale poput četnika. 23. listopada 1944. su po ulasku u Kamenicu pred župnom portom i još jednom kućom odveli 50 Hrvata u nepoznatom pravcu i nestali su bez traga.