| Pete Rademacher | |||||||
 | |||||||
| Osobni podatci | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pravo ime i prezime | Thomas Peter Rademacher | ||||||
| Nadimak | Pete | ||||||
| Težinska kategorija | teška | ||||||
| Državljanstvo |  američko
| ||||||
| Nadnevak rođenja | 20. studenog 1928. | ||||||
| Mjesto rođenja | Tieton, Washington, SAD | ||||||
| Boksačke statistike | |||||||
| Profesionalne | |||||||
| Ukupno borba | 23 | ||||||
| Pobjeda | 15 | ||||||
| Poraza | 7 | ||||||
| Neriješenih | 1 | ||||||
| Nagrade i dostignuća | |||||||
| |||||||
Thomas Peter Rademacher, poznatiji kao Pete Rademacher (Tieton, Washington, SAD, 20. studenog 1928.) je bivši američki boksač u teškoj kategoriji. Natjecao se u amaterskom a potom u profesionalnom boksu dok je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. postao olimpijski pobjednik u svojoj kategoriji. U olimpijskom finalu je za svega dvije i pol minute nokautirao sovjetskog protivnika Leva Muhina.[1] Sam nokaut bio je sam po sebi impresivan jer je Muhin dotad bio neporažen u stotinu borbi.[1]
Karijera
Pete Rademacher se počeo baviti boksom kao svojevrsnim oblikom rehabilitacije tijekom oporavka od reumatske groznice koju je imao kad je pohađao vojnu školu.[2] Ubrzo se pokazao odličnim te je osvojio nekoliko Zlatnih rukavica (Golden Gloves) u Seattleu.[3] Ti uspjesi su mu onemogućili da se natječe na boksačkom NCAA prvenstvu tijekom studija na Sveučilištu Washington State. Zbog toga se dvije godine bavio američkim nogometom i bejzbolom.
Iako je zbog slomljene ruke propustio nacionalne kvalifikacije za Olimpijadu u Helsinkiju, Rademacher se nastavio baviti amaterskim boksom te je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. osvojio zlato u teškoj kategoriji. Do samoga vrha stigao je s tri uzastopna nokauta svojih protivnika što je istinski rekord u olimpijskom boksu. Zbog toga mu je dodijeljena čast nošenja američke zastave prilikom svečane ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara.[3]
Nakon uspjeha u amaterskom, Rademacher je prešao u profesionalni boks s ciljem da postane svjetski prvak u teškoj kategoriji. To mu je omogućeno već u debiju protiv Afroamerikanca Floyda Pattersona. Ipak, Patterson se pokazao boljim te je nokautirao svojeg protivnika u šestoj rundi. Rademacher je izgubio i sljedeću borbu protiv Zore Folleyja[3] ali je nakon toga uslijedio niz od šest pobjeda. Zanimljivo je da mu je meč s Ralphom Schneiderom sudio veliki Rocky Marciano.
Među svojim pobjedama, Rademacher je uvrstio i onu protiv kanadskog Hrvata Georgea Chuvala u meču koji je trajao deset rundi.[4]
Posljednju borbu imao je 1962. godine protiv Boba Olsona nakon čega se sportski umirovio.[3] Ukupno gledajući, njegova karijera u profesionalnom boksu je neznatna u usporedbi s uspjesima u amaterskom boksu gdje je osvajao regionalne, vojne i nacionalne naslove[1] a kao krunu karijere i olimpijsko zlato. Tu je i skor od 72:7.[1]
Nakon sportskog umirovljenja, Rademacher je započeo uspješnu poslovnu karijeru kao prodavač te je patentirao nekoliko inovacija. Bio je predsjednik u nekoliko tvrtki, uključujući i Kiefer-McNeil čiji je jedan od vlasnika bio olimpijski plivač Adolph Kiefer. Također, radio je i kao instruktor pucanja, boksački promotor i sudac te ima i zakladu koja se bori protiv raka.[1]
Mečevi u profesionalnom boksu
| Rezultat | Omjer | Protivnik | Razlog | Runda | Datum | Mjesto održavanja | Bilješka |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pobjeda | 15-1-4 | Bobo Olson
|
NO | 10 | 3. travnja 1962. | Honolulu, SAD
|
|
| Poraz | 14-1-7 |  Karl Mildenberger
|
bokovi | 10 | 20. siječnja 1962. | Dortmund, Njemačka
|
|
| Pobjeda | 14-1-6 | Buddy Turman
|
tehnički nokaut | 9 | 30. studenog 1961. | Dallas, SAD
|
|
| Poraz | 13-1-6 | Archie Moore
|
tehnički nokaut | 6 | 23. listopada 1961. | Baltimore, SAD
|
|
| Poraz | 13-1-5 | George Logan
|
nokaut | 2 | 17. kolovoza 1961. | Boise, SAD
|
|
| Poraz | 13-1-4 | Doug Jones
|
nokaut | 5 | 29. travnja 1961. | New York, SAD
|
|
| Pobjeda | 13-1-3 | Dan Vanderford
|
nokaut | 1 | 14. travnja 1961. | Gastonia, SAD
|
|
| Pobjeda | 12-1-3 | Harvey Taylor
|
nokaut | 1 | 22. veljače 1961. | Yakima, SAD
|
|
| Pobjeda | 11-1-3 | Donnie Fleeman
|
NO | 10 | 23. siječnja 1961. | Seattle, SAD
|
|
| Pobjeda | 10-1-3 | Willi Besmanoff
|
NO | 10 | 13. prosinca 1960. | Cleveland, SAD
|
|
| Pobjeda | 9-1-3 | Kirk Barrow
|
PO | 10 | 8. prosinca 1960. | Spokane, SAD
|
|
| Pobjeda | 8-1-3 |  George Chuvalo
|
NO | 10 | 19. srpnja 1960. | Toronto, Kanada
|
|
| Pobjeda | 7-1-3 | LaMar Clark
|
tehnički nokaut | 10 | 29. lipnja 1960. | Salt Lake City, SAD
|
|
| Poraz | 6-1-3 | .svg){kind=small} Brian London
|
nokaut | 7 | 26. travnja 1960. | London, UK
|
|
| Neriješeno | 6-1-2 | Ulli Ritter
|
bodovi | 10 | 8. travnja 1960. | Berlin, Njemačka
|
|
| Pobjeda | 6-0-2 | Ulli Nitzschke
|
nokaut | 7 | 6. veljače 1960. | Frankfurt, Njemačka
|
|
| Pobjeda | 5-0-2 | Johnny York
|
bodovi | 8 | 9. prosinca 1959. | Cleveland, SAD
|
|
| Pobjeda | 4-0-2 | Buddy Keener
|
nokaut | 1 | 12. studenog 1959. | Columbus, SAD
|
|
| Pobjeda | 3-0-2 | Calvin Butler
|
NO | 10 | 29. rujna 1959. | Miami, SAD
|
|
| Pobjeda | 2-0-2 | Ralph Schneider
|
tehnički nokaut | 3 | 17. rujna 1959. | Greenville, SAD
|
|
| Pobjeda | 1-0-2 | Eldridg Thompson
|
tehnički nokaut | 5 | 13. kolovoza 1959. | Columbus, SAD
|
|
| Poraz | 0-0-2 | Zora Folley
|
nokaut | 4 | 25. srpnja 1958. | Los Angeles, SAD
|
|
| Poraz | 0-0-1 | Floyd Patterson
|
nokaut | 6 | 22. kolovoza 1957. | Seattle, SAD
|
Borba za naslov svjetskog prvaka. |
- NO, nepoznata, anonimna odluka sudaca (UD, unanimous decision)
- PO, podijeljena odluka sudaca (SD, split decision)