Perzijski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Perzijski jezik

فارسی (Fârsi)
Države
govorenja:
Iran, Afganistan, Bahrein, Tadžikistan, i određene regije Uzbekistana
Regije
govorenja:
Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija
Broj govornika: materinski jezik: 61–71 milijun

uključujući strane govornike: 110 milijuna

Rang: 19.
Razredba: indoeuropski jezici

 indoiranski
  iranski
   zapadnoiranski
    jugozapadno iranski
     perzijski

Jezični kôd
ISO 639-1: fa
ISO 639-2: per (B) / fas (T) (B)
ISO 639-3: razni oblici
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika
Zemlje u kojima se govori perzijski jezik. Zeleno su obilježene države u kojima je ovaj jezik služben, a narančasto područja u kojima tim jezikom govore manjine i nije služben.

Perzijski (farsi/parsi; ISO 639-3: fas) makrojezik kojem pripada istočni iz Afganistana (danas se bilježi kao parsijski ili afganski perzijski[1]) i zapadni farsi iz Irana, službeni jezik Irana. Pripada porodici indo-europskih jezika, i to u satem-jezike.

Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pisanih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.

Kao indoeuropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:

Novi perzijski jezik datira od momenta prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine n.e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.

Vrste riječi[uredi | uredi kôd]

Glagoli[uredi | uredi kôd]

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni 			govorni
sam, jesam 	perz. hastam  			hasam 
si, jesi	perz. hasti			hasi	
je		perz. hast ili ast		-e 
smo, jesmo	perz. hastim			hasim 
ste, jeste	perz. hastid			hasid 
su, jesu	perz. hastand			hasand 
  • dati, perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
  • derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
  • čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
  • goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
  • htjeti, perz. hāstan – konjugacija:
hoć(u) 		perz. xāh(am)			 
hoć(eš) 	perz. xāh(i)				 
hoć(e)		perz. xāh(ad)		
hoć(emo)	perz. xāh(im) 
hoć(ete) 	perz. xāh(id)  
hoć(e) 		perz. xāh(and) 
  • kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
  • lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
  • lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
  • napisati, pisati, perz. neveštan ili nebeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
  • njušiti, novoperz. njušidan, prezentska osnova: njuš < perz. prezentska osnova: niyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: nigauš
  • peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
  • živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ


Glagolski načini[uredi | uredi kôd]

Glagolska vremena[uredi | uredi kôd]

Glagolska stanja[uredi | uredi kôd]

Glagolski vid[uredi | uredi kôd]

Glagoli po predmetu radnje[uredi | uredi kôd]

Participi[uredi | uredi kôd]

Pomoćni glagoli[uredi | uredi kôd]

Imenice[uredi | uredi kôd]

  • adrija, perz. daryā  : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
  • Bog , staroperz. bağ < sanskrit bağ
  • ban, avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
  • brat, perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
  • čuča, perz. đuđe
  • jesen, perz. hazān
  • kolač, perz. koluče (vrsta kolača)
  • kuća, perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
  • govedar, perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
  • mater, perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
  • miš, perz. muš
  • mozak, perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
  • nov, perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
  • obrva, perz. abru (u množini: abrovān)
  • pazuh, perz. bazu (nadlaktica)
  • pusa, perz. bus, buse
  • stan, perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: zemlja Armena (Armenija), Ozbakestān: zemlja Uzbeka (Uzbekistan)
  • uši, perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
  • vjetar, perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
  • žena, perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
  • zima, perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < sanskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)


Morfološki brojevi[uredi | uredi kôd]

Brojevi[uredi | uredi kôd]

hrvatski perzijski sanskrt avestički
jedan jek eka aeva
dva do dva dva
tri se tri thri
četiri čahar čatvar čathwar
pet panđ panča panča
šest šeš šaš xšvaš
sedam haft sapta hapta
osam hašt ašta ašta
devet noh nava nava
deset dah dasa dasa
dvjesto dvist/devist
  • jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni) : jedan, komad nečega


Prijedlozi[uredi | uredi kôd]

  • iz (od), perz. az
  • do, perz.

Pridjevi[uredi | uredi kôd]

  • tanak, perz. tang
  • više, perz. biš
  • znan, perz. šenās < avestijski žnatar
  • baština, perz. bāstān



Zamjenice[uredi | uredi kôd]

Upitne zamjenice[uredi | uredi kôd]

  • ča (što), perz. če ili či npr. ča je? perz. (govorni) či-je?
  • ko (tko), perz. ki npr. ko (tko) je? perz. (govorni) ki-je?

Prijedlozi[uredi | uredi kôd]

Veznici[uredi | uredi kôd]

Čestice[uredi | uredi kôd]

Prilozi[uredi | uredi kôd]

Usklici[uredi | uredi kôd]

Upitni prilog[uredi | uredi kôd]

  • kuda, perz. kođā (kodja)

Mjesni prilozi[uredi | uredi kôd]

  • ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
  • ovdje, staroperz. avadā: ovdje

Padeži[uredi | uredi kôd]

Rod[uredi | uredi kôd]

Glasovi[uredi | uredi kôd]

Pravopis[uredi | uredi kôd]

Sintaksa[uredi | uredi kôd]

Sintaksa perzijskog jezika je "(S) (PP) (O) V", što znači da ide subjekt, prepozicijski izraz te objekt iza kojeg je odgovarajući glagol.

Sufiksi[uredi | uredi kôd]

  • -ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

Perzijska abeceda[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

Vidi tadžikska abeceda, preslovljavanje perzijskog na latinicu, UniPers, Fargelisi


Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Natel Khanlari, P., «Povijest perzijskog jezika I, II i III», Nashr-e Nou, Tehran, Iran, 1986.
  • Dustkhah, J. «Avesta», Entesharat-e Morvarid, Tehran, Iran, 1995.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]