Pero Zlatar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pero Zlatar (Skoplje, 26. listopada 1934.Beograd, 23. srpnja 2020.[1]) bio je hrvatski novinar i publicist.

Od 1954. bio je novinar i urednik u izdanjima kuće Vjesnik. Od 1967. glavni urednik zabavnoga tjednika Plavi vjesnik, pa glavni urednik televizijskoga magazina Studio (1971.–'73.), koji je doveo do vrhunca naklade. Potom je bio urednik u Vjesniku u srijedu (1973.–'75.) te u Sportskim novostima do odlaska u Beograd 1981.[2]

Pisao je dojmljive reportaže i intervjue s raznim političarima, glazbenicima, sportašima, općenito slavnim i utjecajnim osobama. Neke od njih završile su kao zapažene publicističke knjige, poput "Golovi Dražena Jerkovića" iz 1963. godine, "Note i reket Ivice Šerfezija" iz 1965. i "Šest milijuna ploča Ive Robića", također iz 1965. godine.[3]

Kao reporter i izvjestitelj, proputovao je sve kontinente i boravio u oko 180 zemalja. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavije poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolskoj, Salazarovom Portugalu, Tajvanu, državama apartheida Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu.[4]

Napisao je tri knjige tiskane u visokoj nakladi o Albaniji: dvije o Enveru Hoxhi: "Gospodar Zemlje orlova" i "Enver Hoxha – politička biografija", te jednu politički putopisnu: "Glasnik iz Tirane”, koje su u to vrijeme bile vrijedni izvor informacija o politički zatvorenoj Albaniji.[5]

Godine 1981. seli u Beograd, odakle se od 1992. godine javljao kao dopisnik Globusa, Nacionala i Jutarnjeg lista.[6]

Pero Zlatar ima četvoro djece: Bojanu, Stipu, Jerka i Janu.[1] Od 1981. godine živio je u Beogradu.[7] Bio je aktivan sve do svoje smrti.[7]

Mladen Pavković objavio je knjigu "Razgovori s Perom Zlatarom - Milijunaš bez milijuna".

Pero Zlatar je bio u filmu "Bravo maestro" iz 1978. kao TV novinar.

Izvori[uredi | uredi kôd]