Ognjen Kraus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ognjen Kraus
Rođenje 4. listopada 1945., Zagreb
Etnicitet Židov[1]
Državljanstvo Hrvatska
Poznat(a) po liječnik, predsjednik "Židovske općine Zagreb"
Obrazovanje Klasična gimnazija u Zagrebu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Supruga Sanja (Milković) Kraus
Djeca Jaša Kraus
Saša Kraus
(posinak)
Roditelji Ivo Kraus
Herma (Delpin) Kraus
Rođaci Živa Kraus
(sestra blizanka)
Portal o životopisima

Ognjen Kraus (Zagreb, 4. listopada 1945.), hrvatski liječnik, urolog, pisac, predsjednik "Židovske općine Zagreb" (ŽOZ) i koordinator "Židovskih općina Hrvatske".

Biografija[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo, djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]

Dr. Ognjen Kraus je rođen 4. listopada 1945. u Zagrebu u židovskoj[2] porodici Ive i Herme Kraus. Ognjenovi preci s očeve strane su bili trgovci, poduzetnici i obrtnici, koji su se doselili u Hrvatsku početkom 19. stoljeća kad je Židovima dopušteno naseljavanje u ovim područjima Austrijskog Carstva. Obitelji od kojih potječe doselile su se iz Moravske i Češke; Ognjenov pradjed Ignacs Krausz i prabaka Berta, rođ. Herrnheiser, živjeli su u Daruvaru, gdje se rodio i njegov djed Josip, a iz Bjelovara je porodica Ognjenove bake Ruže, tj. pradjed Samuel Schwarz i prabaka Nanete rođ. Löwy. Krausovi žive u Zagrebu od početka 20. stoljeća, tj. od dolaska Ognjenovog djeda Josipa u Zagreb 1906. godine. Ognjenovu majku Hermu su tijekom Drugog svjetskog rata kao studenticu medicine uhitili i zatvorili u Ljubljani, nakon čega je bila prebačena u zatvor u Italiji. Nakon kapitulacije Italije bila je internirana u Švicarskoj. Ognjenov otac je uspio pobjeći iz Zagreba, spasiti svoju majku, i prijeći u Italiju. Odande je prebjegao u Švicarsku, gdje je na Ženevskom jezeru sreo Hermu. Ondje su se i vjenčali. Ognjen je u ŽOZ počeo zalaziti kao dijete, negdje 1949. godine. Čitavo djetinjstvo i mladost ljeti je išao na židovska ljetovanja na jadranskoj obali. Sa sestrom blizankom, Živom Kraus, u Zagrebu je pohađao Klasičnu gimnaziju. Za razliku od svog oca, nakon srednje škole odlučio se za studij medicine, ugledajući se na majku. Nakon diplome na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. godine, usavršavao se u Londonu, Parizu, Hradec Kralovu i Budimpešti.[2]

Karijera i rad u ŽOZ-u[uredi | uredi kôd]

1972. zaposlio se na Klinici za urologiju KB Mladen Stojanović (danas KBC Sestre milosrdnice). Godine 1977. godine imenovan je voditeljem Odsjeka dječje urologije, a od 1979. do 1990. bio je zamjenik predstojnika Klinike za urologiju KBC Sestre milosrdnice. 2000. godine, nakon mukotrpnog rada, imenovan je predstojnikom Klinike za urologiju KBC Sestara milosrdnica.[1] Za svoj rad, osobito odnos prema pacijentima, dobio je 2001. godine priznanje, Plaketu grada Zagreba kao liječnik i humanist.[2] Izvanredni je profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.[3] Član je Svjetskog i Europskog urološkog udruženja, te član organizacijskog odbora Srednjoeuropskog urološkog udruženje.[1] Služi se francuskim, talijanskim i engleskim jezikom, a hobi mu je fotografija.[3] Od kada je 1993. godine postao predsjednik ŽOZ-a, nakon što se s te pozicije povukao Nenad Porges, težišta njegova programa bili su materijalno osamostaljenje ŽOZ-a, homogenizacija židovske zajednice u Hrvatskoj, te socijalno-humanitarni i kulturni rad.[2] Za predsjednika ŽOZ-a biran je 1997., 2001., 2005., 2009. i 2013. godine. Od 1994. do 1999. bio je član Izvršnog odbora Vijeća židovskih općina Europe, a 1995. postao je predsjednik Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj.[2]

Obitelj[uredi | uredi kôd]

Godine 1978. oženio je Hrvaticu Sanju Milković sa kojom je dobio sina Jašu. Ognjenov posinak Saša, koji nosi njegovo prezime, je živio u Izraelu sedam godina i služio je u Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Saša trenutno živi u Kanadi sa svojom obitelji.[1][2] Ognjenov sin Jaša je diplomirani pravnik koji trenutno radi u renomiranom odvjetničkom uredu "Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri".[4] Kao i njegov otac, djed i baka, i Ognjen sa svojom obitelji pripada sekularnim Židovima, što znači da svoj identitet ne povezuje samo s religijskom tradicijom, ali je poštuje.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Antisemitizam, holokaust, antifašizam; Židovska općina Zagreb, Zagreb, 1996.
  • Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj; Židovska općina Zagreb, Zagreb, 1998.

Citati[uredi | uredi kôd]

„Ne samo da je zagarantirana ravnopravnost i da ona postoji, nego se zaista nikako ne možemo osjećati ugroženi. Što se tiče antisemitizma danas, u Hrvatskoj je toga puno manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama. Ja se ne osjećam ugroženim i nikad se nisam tako osjećao: čak i kad me se pitalo u godinama rata bih li htio imati zaštitu, nikad nisam na to pristao jer sam smatrao da nisam ugrožen.[1]
(Dr. Ognjen Kraus 2006 godine u intervju za Nacional.)


„U nedavnoj predizbornoj kampanji predsjednik jedne od najvećih stranaka promovirao je rigidni nacionalizam, provocirajući mržnju, netoleranciju, ksenofobiju i marginalizaciju drugih i drugačijih. Na stadionima stalno se skandira "Za dom spremni" bez ikakvih sankcija. To je samo nekoliko eklatantnih primjera.[5]
(Dr. Ognjen Kraus 2015 godine na groblju Mirogoju prilikom obilježavanja Jom Hašoe.)


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Plamenko Cvitić (3. 4. 2006). Ognjen Kraus - život dan medicini i židovskoj tradiciji. Nacional, Arhivirano iz izvornika 7. srpnja 2012., preuzeto 3. 11. 2015
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Robert Bajruši, Marina Biluš, Viktor Zahtila. Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional, Arhivirano iz izvornika 4. 7. 2012, preuzeto 3. 11. 2015
  3. 3,0 3,1 Prof.dr.sc. Ognjen Kraus. Centar za ekspertnu medicinu, preuzeto 3. 11. 2015
  4. Odvjetnici: Jaša Kraus. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri, preuzeto 3. 11. 2015
  5. Jom Hašoa: Ognjen Kraus ukazao na neoustaštvo u Hrvatskoj. Turkish Radio and Television (16. 4. 2015), preuzeto 3. 11. 2015