Nikola Mašić (Otočac, 28. studenog 1852. - Zagreb, 4. lipnja 1902.), hrvatski[1] slikar srpske narodnosti.[2]
Studirao je slikarstvo u Beču, Münchenu i Parizu, te putovao Italijom (Napulj, Pompeji, Herculanum). U Zagrebu je od 1884. godine bio profesor crtanja, a od 1894. do smrti ravnatelj Strossmayerove galerije. Njegovo slikarstvo može se okarakterizirati kao idilični akademizam, a glavni motivi su seoske, uglavnom posavske idile i studije običnih ljudi, najčešće žitelja Like i Posavine. Zajedno s J. Vancašem napisao je knjigu o đakovačkoj katedrali.
Izvori
- ↑ Mašić, Nikola | Hrvatska enciklopedija. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39350 Pristupljeno 27. prosinac 2018.
- ↑ Srgj: list za književnost i nauku. Dubrovnik. 1902.. str. 516. http://ubsm.bg.ac.rs/view.php?q=1282&e=f&p=0541&z=3&x=0&w=1366&h=649&x=e, 15. siječnja 1902.; Digitalna sveučilišna knjižnica Svetozar Marković