Nagrada Fran Galović hrvatska je književna nagrada.
Povijest
Dodjeljuje se godišnje za knjigu zavičajne (i/ili identitetske) tematike. Utemeljena je 1997. godine. Dodjela nagrade je u sklopu književnog festivala Galovićeva jesen[1], koji organizira Društvo hrvatskih književnika — Podravsko-prigorski ogranak, a suorganizira Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica.[2]
Dobitnici
Dobitnici nagrade:[1]
- 1997.: Božica Jelušić: Znak na zemlji
- 1998.: Ivan Kutnjak: Zercalo horvacko
- 1999.: Lidija Bajuk: Kneja
- 2000.: Goran Rem, Helena Sablić Tomić: Osječka čitanka
- 2001.: Dragutin Horkić: Nizvodno, Ivani
- 2002.: Vladimir Korotaj: Gosenica za vratom
- 2003.: Ivica Jembrih: Svetkujem rieč
- 2004.: Miroslav Mićanović: Trajekt
- 2005.: Željko Funda: Ljudeki
- 2006.: Daniel Načinović: Krotitelj riječi
- 2007.: Daša Drndić: Sonnenschein
- 2008.: Aleksandra Kardum: Spavaš li?
- 2009.: Slađana Bukovac: Rod avetnjaka
- 2010.: Ivana Šojat-Kuči: Unterstadt
- 2011.: Ludwig Bauer: Zavičaj, zaborav
- 2012.: Milan Frčko: Pred špiglom
- 2013.: Boris Domagoj Biletić: Istarski pisci i obzori
- 2014.: Ernest Fišer: Macbeth na fajruntu
- 2015.: Zdravko Seleš: Galović i zađne stvari
- 2016.: Zoran Ferić: Na osami blizu mora
- 2017.: Kristian Novak: Ciganin, ali najljepši
- 2018.: Monika Herceg: Početne koordinate
- 2019.: Goran Tribuson: Otac od bronce
- 2020.: Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo
- 2021.: Pavao Pavličić: Kužni pil
- 2022.: Miroslav Kirin: Babanija
- 2023.: Igor Beleš: Listanje kupusa
- 2024.: Julijana Adamović: Oče, ako jesi
- 2025.:
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 DHK > Nagrade > Fran Galović. DHK. Pristupljeno 8. lipnja 2025.
- ↑ O festivalu. Galovićeva jesen. Pristupljeno 8. lipnja 2025.