Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marko Rothmüller

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Marko Rothmüller (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 31. prosinca 1908. — Bloomington, Indiana 20. siječnja 1993.), bariton, pijanist i skladatelj

Marko Rothmüller je umjetnik iznimne glazbene kulture. Studirao je u Zagrebu a usavršavao se u Beču kod Regine Weiss, Franz Steinera (pjevanje) i Albana Berga (kompozicija). Debitirao je 1932. u Hamburgu u ulozi Ottkoara (Strijelac Vilenjak C.M. von Webera) te se odmah uvrstio među vodeće europske interprete herojskih baritonskih likova. U Zagrebu je djelovao od 1933. do 1935. God. 1935. seli u Zürich, gdje je do 1947. bio stalni član opere, istakavši se u Verdijevim (Amonasro, grof Luna, Macbeth) i Wagnerovim (Hans Sachs, Kothner, Talramund, Amfortas, Wolfram) ulogama. God. 1938., na praizvedbi Hindemithove opere Mathis der Maler u Zürichu, bio je prvi Truchsess. Između 1946. i 1949. bio je član bečke Staatsoper. U londonskom Covent Garden operi debitirao je 1939. kao Krušina u Prodanoj nevjesti, pod upravom Sir Thomasa Beechama, da bi se tamo vratio sa Staatsoperom 1947. kao Jochanaan (Saloma). Stalni član Covent Graden opere je bio je između 1948. i 1952. interpretirajući među ostalim Escamillia, Scarpiu, Kneza Igora, Nicka Shadowa i Tomskog, te Wozzecka u prvoj engleskoj scenskoj izvedbi Bergove opere, koju je dirigirao Erich Kleiber. U Glyndebourne operi nastupao je između 1949. i 1955. kao Guiglielmo, Count Almaviva, Don Carlo (Moć sudbine), Macbeth, i Nich Schadow. Povremeno je također pjevao i u operi u Edinburghu. U Americi je debitirao 1948. u New York City Center Opera (Amonasro), nakon čega je često nastupao na američkim koncertnim i opernim pozornicama. U Metropolitan Operi, New York, je debitirao 1959. godine kao Kothner u Wagnerovim Majstorima pjevačima, i nastupao tamo do 1961. te ponovo u sezoni 1964/65. God. 1955. bio je imevan profesorom pjevanja na Indiana University, Bloomington. Zanimanje za židovsku glazbu potaklo ga je na istražvanje njezine povijesti, aranžiranje sefardskih folklornih pjesama, a u Zagrebu (1932.) i u Zürichu (1942.) osnovao je Omanut, društvo za njegovanje židovske glazbe. Bio je majstor interpretacije popijevke[Čije?], što je zabilježeno i na snimkama gramofonske tvrtke EMI.

Skladbe

  • Tri palestinske narodne pjesme za mješoviti zbor i glasovir, Beč 1931.
  • Hajimu Nahmanu Bjaliku u spomen za violinu, violu i violoncello, Zagreb 1936.
  • Divertimento za trombon solo, timpane i gudački orkestar, London 1955.
  • Mit Shakespeares XXX. Sonett za gudački kvartet, objavljeno u: C.T.Frey-Wehrlin, ur., Festschrift zum 60. Geburtstag C.A. Meier (Zürich, 1965) 9-13.
  • Obrade više sefardskih religioznih folklornih pjesama (rkp.)
  • Simfonija za gudače (rkp.).
  • Dva gudačka kvarteta (rkp.).

Znanstveni radovi

  • Die Musik der Juden: Versuch einer geschichtlichen Darstellung ihrer Entwicklung (Zürich, 1951.)
  • The Music of the Jews: An Historical Appreciation (London, 1953; New York, 1954 i 1960; Cranbury 1975.)
  • Pronunciation of German Diction: Guidelines and Exercises for the Pronunciation of German in Speech and in Singing for Speakers of English (Bloomington, Ind. 1978.)