Makroekonomija

Makroekonomija je grana ekonomske znanosti koja se, za razliku od mikroekonomije, bavi cjelokupnim gospodarstvom nekog područja, proučavajući međusobne odnose ukupne (agregatne) proizvodnje, prihoda, zaposlenosti, cijena i drugih varijabli.

Povijest makroekonomije

Obično se smatra da je makroekonomija nastala 1936. godine pojavom djela J. M. Keynesa "Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca". Naime, do pojave Keynesove knjige ekonomija se pretežno bavila mikroekonomskim problemima pa je njegovo djelo izvršilo prevrat u ekonomskoj teoriji, te se često govori i o "Keynesijanskoj revoluciji". Ova je revolucija bila inspirirana najtežom gospodarskom krizom koja je pogodila svjetskog gospodarstvo (1929. – 1933.) nazvanom Velika kriza ili Velika depresija.

Temeljna makroekonomska pitanja, sredstva i ciljevi

Zašto dolazi do pada zaposlenosti i proizvodnje i kako se može smanjiti nezaposlenost?
Koji su izvori inflacije cijena i kako je držati pod kontrolom?
Kako se može povećati stopa privrednog rasta?

Četiri glavna makroekonomska cilja ("zlatni četverokut"):

gospodarski rast
stabilnost cijena
puna zaposlenost
pozitivna vanjsko-trgovinska bilanca

Opći ciljevi makroekonomske politike su:

visoka i rastuća razina zaposlenosti
visoka zaposlenost, odnosno, niska nezaposlenost,
cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na slobodnim tržištima.

Sredstva makroekonomske politike su:

fiskalna
monetarna
dohodovna politika

Fiskalna se politika sastoji od porezna politike i politike javnih rashoda. U razdoblju prekomjerne ekspanzije kada prijeti inflacija primijenit će se kontrakcijska (restriktivna) fiskalna politika, a u razdoblju depresije ekspanzivna. Prva će se sastojati u povećanju poreza i smanjenju javnih rashoda, dok će se druga satojati u smanjenju poreza i porastu javnih rashoda.

Monetarna politika sastoji se od kontrole novčane ponude od strane središnje banke, ovisno o fazi privrednog ciklusa. U inflacijskim uvjetima primjenjuje se politika ograničenja novčane ponude, dok se u razdoblju recesije, depresije vodi politika povećanja agregatne ponude novca.

Politika dohodaka se sastoji od kontrole najamnina i cijena u širokom rasponu od neobvezujućih smjernica i preporuka do potpune regulacije. Ovaj je instrument manje rigidan i jeftiniji od prethodna dva.

Osnovni pojmovi

Egzogene varijable zajedno s instrumentima ekonomske politike određuju inducirane varijable koje utječu na agregatnu ponudu (AS prema engleskom aggregate supply) i agregatnu potražnju (AD prema aggregate demand)

Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj količini dobara i usluga koje je narodna privreda voljna proizvesti i ponuditi pri danoj razini cijena u određenom razdoblju. Ona ovisi o općoj razini cijena i veličini potencijalnog proizvoda.

Agregatna potražnja određena je ukupnom potrošnjom pojedinaca i kućanstava (C), potrošnjom poduzeća - investicijama (I), potrošnjom države (G) i potrošnjom stranaca - neto izvozom (X).

Makroekonomska ravnoteža se ostvaruje u sjecištu krivulja AD i AS.

Makroekonomski pokazatelji

Bruto domaći proizvod (BDP ili GDP)
Neto domaći proizvod (NDP) = BDP - Dp = C + I + G + X - Dp = w + i + R + Pf + T
Bruto društveni proizvod (GNP) = GDP - NFP (neto inozemno faktorsko plaćanje)
Nacionalni dohodak (NI) = w + i + R + Pf = GDP - (Dp + T)
Raspoloživi dohodak (DI) = C + S = NI (ukupni dohodak) - Td (neposredni porezi) + Tp (transferna plaćanja)
Neto ekonomsko blagostanje (NEW) = GDP - Dp + dokolica i siva ekonomija - zagađenje okoliša

Potrošnja i dohodak

Potrošnja je završni i krajnji cilj proizvodnje. Njen osnovni cilj je zadovoljavanje ljudskih potreba za određenim dobrima. Potrošnja je onaj dio GDP-a koji je namijenjen zadovoljenju osobnih potreba.

Funkcija potrošnje je odnos između razine potrošnje (C) i raspoloživog dohotka (DI).

DI = C+S (štednja)

Funkcija štednje pokazuje odnos između štednje (S) i raspoloživog dohotka (DI), ona je zrcalna slika funkcije potrošnje.

Granična sklonost potrošnji (MPC) = promjena C / promjena DI

Granična sklonost štednji (MPS) = promjena S / promjena DI

MPC+MPS=1

Prosječna sklonost potrošnji (APC) = C/DI

Prosječna sklonost štednji (APS) = S/DI

Odrednice potrošnje

Tekući raspoloživi dohodak (DI) (što je veći DI veća je i potošnja i obrnuto)
Veličina bogatstva (što je bogatstvo veće tim je veća i potrošnja i obrnuto)
Veličina permanentnog dohotka (dohodak u dugom roku, samo porast veličine permanentnog dohotka utječe na strukturu i veličinu potrošnje za razliku od tekućeg dohotka čiji porast utječe na povećanje štednje, ali ne i potrošnje)
Opća razina cijena

Engelovi zakoni

Pruski statističar Ernst Engel je u 19. stoljeću uočio kako su struktura i visina potrošnje usko korelirane s visinom dohotka. Ovu korelaciju je formulirao u obliku tzv. Engelovih zakona: Na nižim razinama dohotka dohodak se pretežno ili sav troši na osnovne životne potrepštine kao što su hrana i stanovanje. Povećanjem dohotka izdaci na hranu rastu (jer se kupuje kvalitetnija hrana) ali se u relativnom izrazu oni smanjuju. Daljnjim povećanjem dohotka povećavaju se i izdaci na luksuz, odjeću i rekreaciju.

Paradoks štednje

Poveća li se štednja bez odgovarajućeg porasta investicija dolazi do tzv. paradoksa štednje jer porast štednje smanjuje potrošnju, dohodak i zaposlenost. Paradoks štednje se obično javlja kada je privreda u recesiji, dok se u vrijeme ekspanzije štednja najvećim dijelom pretvara u investicije.

U jednostavnijem smislu - to znači da će povećanje štednje (koja je prozašla iz dohotka = S = Y - C ) tretirati kao smanjenje investicija. I to zato što su investicije uvijek u pravilu jednake štednji S = I, pa tako ako svi u gospoarstvu štede bez ulaganja (investiranja) to će smanjiti investicije što će automatski i smanjiti gospodarsku djelatnost.

Paradoks štednje predstavlja Keynesijanski pristup situaciji deflacijskog jaza u kojem oni upozoravaju da povećanje štednje u navedenim okolnostima vodi k padu razine štednje. Kako?

↑S => ↓C => ↓AD => ↓Yr => ↓S

Investicije

Investicije su druga sastavnica agregatne potražnje. One u kratkom roku utječu na proizvodnju preko agregatne potražnje, a u dugom roku utječu na agregatnu ponudu.

Odrednice investicija

Veličina prihoda od investicija
Veličina troškova investiranja (kamate i porezi)
Očekivanja i predviđanja budućih događaja

Ponašanje investicija

Pri danom prihodu od investicija potražnja za investicijama bit će tim veća što je kamatna stopa niža i obrnuto.

Pri danoj kamatnoj stopi potražnja za investicijama bit će tim veća što je prihod od investicija veći i obrnuto.

Troškovi investiranja porast će ne samo povećanjem kamatne stope već i povećanjem poreza što će negativno djelovati na investicije

Akceleratorski princip

Prema ovom principu potražnja za investicijama ovisi i o promjenama GDP-a. Nagli porast GDP-a izaziva i porast investicijske potražnje, lagani porast rel. GDP-a izaziva smanjenje potražnje za investicijama.

Novac i poslovno bankarstvo

Podjela ekonomije:

Realna – Nositelji su fizičke i pravne osobe
Monetarna – Nositelji su financijske institucije (npr. u Hrvatskoj HNB ili neka druga centralna nacionalna banka)

Financijske institucije

Poslovne banke, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi...
Sredstva poslovnih banaka: obvezne rezerve (namijenjene očuvanju likvidnosti banaka), višak rezervi (namijenjen poslovanju banke i kreditiranju komitenata)

Umnažanje kredita

Financije su sve ono što je u svezi s državnim prihodima i rashodima. Financije su svi odnosi u društvu koji nastaju kod prikupljanja i raspodjele novčanih sredstava. Osnovni zadatak financija je prikupljanje sredstava za podmirenje određenih potreba.

Umnažanje kredita je moguće u uvjetima postojanja bankarskog sustava: zato što građani u platnom prometu koriste novac iz banaka, komitenti banke prihvaćaju bankovne kredite, a bankarski novac se vraća u bankovni sustav, odnosno zbog postojanja ulančanosti gospodarskih subjekata u novčarskom sustavu.

Monetarni množitelj: m = 1/r (stopa obveznih pričuva)
Kreditni množitelj: k = 1/r - 1

Tržište novca

Novčanom tržištu je zadatak svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem, kako bi im se osigurala likvidnost, tekuća plaćanja njihovih komitenata. Na ovom tržištu trguje se bankovnim likvidnim rezervama i kratoričnim vrijednosnicama.

Ovo tržište nema fiksnu lokaciju, institucionalnu strukturu, ono je skup različitih tržišta, ono je kompetitivno i veleprodajno, trguje se na "riječ", suvremenim telekomunikacijskim sredstvima.

Centralna banka na ovome tržištu intervenira utjecajem na kamatne stope, odobravajući kredite za likvidnost banaka.

Novčana ponuda (Ms) i novčana potražnja (Md) određuju kamatnu stopu koja predstavlja cijenu novca.
Monetarni agregati (novčana ponuda Ms)
Monetarni agregati predstavljaju količinu agregatne ponude novca u nekoj zemlji. Oni se razlikuju ovisno o likvidnosti raznih vrsta novca kojeg sadrže.

Osnovna mjera agregatne ponude novca je transakcijski novac ili novac u užem smislu, tj. onaj koji služi za robno-novčane transakcije ili kupoprodaje roba i usluga (M1- novčana masa, kovani, papirni i depozitni novac).

Udio gotovine u strukturi M1 veoma je važan podatak, ali različit u različitim zemljama i razdobljima. Kreće se obično od 1/3 do 2/3 novčane mase. Smanjenje tog udjela povoljan je pokazatelj, a povećanje loša vijest za monetarnu vlast jer se povećavaju troškovi tiskanja novca, nepovjerenje u depozitni novac i monetarni sustav. M2 je šira mjera ukupne ponude novca jer obuhvaća novac u širem smislu tj. i onaj novac koji obavlja funkciju čuvanja dijela ukupne imovine u novčanom obliku. Slijede još M3 i M4.

Ms = M1 + M2 + M3 + M4

M1: gotovina (papirni i kovani novac izvan banaka) + depoziti po viđenju (vrsta novčanih uloga u banku koji se na zahtjev ulagača / štediše vraća istome) = transakcijski novac
M2: M1 + oročeni depoziti do godinu dana
M3: M2 + oročeni depoziti preko godinu dana
M4: M3 + manje likvidna sredstva
Definicije novčane mase mijenjaju se zbog pojave novih vrsta instrumenata plaćanja.

Monetarna potražnja Md

Agregatna potražnja za novcem je zbroj individualnih potražnji novca koje iskazuju građani i poduzeća. Novac se traži i drži zbog mogućnosti da se njime kupuju i plaćaju druge robe, a ne zbog njegove unutrašnje vrijednosti. Zadržavanje jednog dijela imovine u novčanom obliku obično je ograničeno zbog oportunitetnog troška koji je jednak veličini kamata koje možemo dobiti ako novac držimo u banci.

U monetarnu potražnju spadaju: transakcijska, špekulacijska, sigurnosna i imovinska potražnja.

Transakcijska se potražnja javlja zbog potrebe ljudi da razmjenjuju i plaćaju robe i usluge i čini najveći dio agregatne potržnje novca. Špekulacijska nastaje zbog neizvjesnosti kretanja na financijskom tržištu i pokušaja ljudi da ostvare neku zaradu u brzoj razmjeni raznih vrsta novca, u zamjeni za vrijednosne papire koristeći oscilacije kamatnih stopa, dividendi, tečajeva u svoju korist. Sigurnosna potražnja nastaje zbog potrebe ljudi da 1 dio novca drže u gotovini i da imaju financ. sigurnost u pribavljanju roba i usluga i u teškim, nepredviđenim situacijama.. Obično se pribraja poslovnoj (transakcijskoj). Imovinska nastaje iz potrebe ljudi da 1 dio svoje imovine (aktive) drže u obliku novca izbjegavajući grešku stavljanja "svih jaja u jednu košaru" tj. kako bi se diverzificirao njihov portfolio. O tome govori teorija portfelja.

Vidi i Usporedba monetarističkog i Kejnesijanskog gledišta

Tržište kapitala

Primarno – tržište na kojem se trguje samo s novoemitiranim vrijednosnicama
Sekundarno – na kojem se trguje s ranije izdanim vrijednosnicama i na kojima ne sudjeluju poslovni subjekti koji su iste emitirali

Glavne institucije hrvatskog tržišta kapitala su poslovne banke, burze, OTC tržišta, investicijski fondovi i brokerske kuće

Vidi i Dionica.

Tržište vrijednosnih papira

Vidi također:

Protekcionizam

Vidi Protekcionizam

Načelo komparativne prednosti

1817. načelo je formulirao Ricardo. Prema njegovom načelu svaka zemlja uživa korist ako se specijalizira za proizvodnju i izvoz onih dobara koje može proizvesti uz relativno niže troškove.

Ekonomske posljedice državnog duga

Vidi Državni proračun.

Fiskalna politika

Podrobniji članak o temi: Fiskalna politika

Fiskalna politika je proces oporezivanja i javnih rashoda kojima je cilj ublažavanje poslovnih ciklusa i osiguranje privrednog rasta bez inflacije.

Bilanca međunarodnih plaćanja (platna bilanca)

Podrobniji članak o temi: Bilanca međunarodnih plaćanja

Bilanca međunarodnih plaćanja (platna bilanca) je izvještaj koji prikazuje sve transakcije neke države s ostalim svijetom u nekom vremenskom periodu. Izvještaj uključuje kupnju i prodaju dobara i usluga, vladine transakcije i kretanja kapitala.

Devizni tečajevi i sustavi

Podrobniji članak o temi: Devizni tečaj

Devizni tečaj izražava cijenu strane valute u domaćem novcu, te pokazuje koliko je domaćeg novca potrebno dati za jednu ili 100 jedinica stranog novca.

Vidi još