Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Luigi Frari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Luigi Frari (u literaturi spominjan je također kao Lujo Frari, Luiđi Frari, Luigji Frari, te kao Aloysius Frari), Šibenik 1813.-1898., bio je šibenski općinski fizik, šibenski gradonačelnik i političar te predsjednik Šibenskog kazališnog društva i šibenski kulturni djelatnik.

Obiteljski korjenovi

Luigi Frari potomak je afirmirane šibenske liječničke obitelji, koja je u 3 genearacije dala najmanje 5 liječnika, od čega 3 šibenska općinska fizika: Giuseppe (Josip) Frari, Sebastiano Frari i Luigi Frari. Rodonačelnik Giuseppe Frari, koji je 1771. doselio u Šibenik iz Trevisa u talijanskoj pokrajini Venetu, autor je prvog hrvatskog rada o bjesnoći, objavljenog u Anconi 1783. Znamenitt je Luigijev stric Angelo Antonio Frari, splitski općinski fizik te venecijanski protomedik.

Život i rad

Dr. Luigi Frari zabilježen je kao autor inauguralne disertacije na Sveučilištu u Padovi, pisanoj latinskim jezikom, nazvanoj "De rabie canina", koja datira iz 1840. - riječ je o drugoj po redu objavljenoj hrvatskoj disertaciji na temu bjesnoće, u kojoj se sveobuhvatno opisuje ta bolest, način prijenosa, simptomi, klinički tijek, kao i mjere liječenja, njege te prevencije zaraze.

Kao političar, Luigi Frari pripadao je umjerenoj dalmatinskoj autonomističkoj struji, te je bio i zastupnik u Dalmatinskom saboru (1867.-1870.), a kao gradonačelnik Šibenika zaslužan je za poboljšanje šibenske komunalne infrastrukture. Na mjestu gradonačelnika zamijenio ga je nakon pobjede narodnjaka na izborima 1872. godine Ante Šupuk, koji je nastavio njegov rad u smislu modernizacije grada Šibenika. Luigi Frari zapamćen je i kao borac protiv ukidanja Šibenske biskupije - kao šibenski gradonačelnik obraća se 1872. u časopisu "La Dalmazia Catollica" otvorenim pismom austrijskom caru Franji Josipu Prvom. U pismu ističe da postoje i civilni i religijski razlozi da se ne ukidaju katoličke biskupije u Dalmaciji, poglavito ne u vrijeme dok se u toj regiji osnivaju nove pravoslavne biskupije.

Kao kulturni djelatnik, bio je predsjednik Šibenskog kazališnog društva, koje je 1870. osnovalo i sagradilo Šibensko gradsko kazalište, koje predstavlja drugu po starosti kazališnu zgradu izgrađenu na području Hrvatske. Također je surađivao s šibenskim piscem, pjesnikom i političarem Nikolom Tommaseom u prikupljanju hrvatskih i srpskih narodnih pjesama šibenskog područja.

Nacionalna identifikacija

Na žalost, svjedoci smo trenda da se zaslužni građani Dalmacije koji su (parcijalno) pripadali italofonskom dijelu stanovništva nasilno i pod svaku cijenu proglašavaju Talijanima. Pri tom se u drugi plan stavlja sam život i djelo pojedinaca, a glavna je namjena "dokazati" prisutnost i važnost "Talijana" u Dalmaciji. Autori ovakvih tekstova bez srama prevode i kopiraju djela hrvatskih autora te ih koriste radi glorificiranja "talijanstva" u Dalmaciji - primjera radi vidi tekst o Luigiju Frariju i ostalim članovima obitelji Frari na talijanskoj Wikipediji [1] [2] [3].

Literatura

  • Krnić A. Giuseppe and Aloysius Frari’s Works on Rabies and History of Frari Medical Family of Šibenik, Dalmatia. Croat Med J. 2007 June; 48(3): 378–390.[4]