Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lorenz Fabing

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Lorenz (Lovro) Fabing (Apatin, prije 10. kolovoza 1820.Osijek, 15. listopada 1914.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing.[2]

Potomak njemačkih doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od švedskih doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u Apatinu. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora Caspara i osobito kod Ivana Fischera, a znanje usavršio u Beču.[2][3]

Od 1859. živi i radi u Osijeku. 1870. godine brat Andrija predao mu je radionicu na upravljanje. Izgradio mnoge orgulje u Hrvatskoj (sa 12, 10, 9 i 6 registara), od kojih su poznate očuvane orgulje u crkvi u Belom Manastiru, u kapucinskoj crkvi u Osijeku, u crkvama u Aljmašu, Bizovcu, Velikoj Kopanici, Sikirevcima (1882), Podgoraču i drugdje. Muzeju Slavonije u Osijeku ima jedan primjerak njegovih orgulja tipa pozitiva.[2] Kao majstor vrsno je izrađivao orgulje. Obiteljsku radionicu prepustio je sinu Ferdi 1897. godine.[2] I drugi sin Mirko također se bavio gradnjom orgulja.[1]

Za svoje radove osvojio nagrade na dvjema izložbama. Godine 1874. osvojio je srebrnu medalju na Obrtničkoj izložbi u Apatinu, a u Osijeku na Gospodarskoj i šumarskoj izložbi 1889. prvu nagradu.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  3. Fischer, Caspar (Kaspar), Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
Sadržaj