Kongregacija za evangelizaciju narodâ (lat. Congregatio pro gentium evangelisatione) je kongregacija Rimske kurije zadužena za misijsko djelovanje i uz to vezane aktivnosti. Možda je poznatija pod svojim starim imenom: Sveta kongregacija za širenje vjere (lat. Sacra congregatio de propaganda fide). Preimenovao ju je papa Ivan Pavao II. 1982. godine, a njezina je misija ostala nepromijenjena. Suvremeni pojam propaganda dolazi od imena kongregacije i njezine misije. Međutim, sama riječ nije imala negativan prizvuk sve do pojave nacionalističkih propagandnih kampanja u Prvom svjetskom ratu.
Povijest
Osnovao ju je 1622. godine papa Grgur XV. bulom Inscrutabili Divinae. Ovom je tijelu prepuštena briga za širenje katoličanstva i rješavanje katoličkih crkvenih pitanja u nekatoličkim zemljama. Kardinal prefekt ove kongregacije je bio poznat kao crveni papa, jer je ova institucija bila od ogromne važnosti zbog svojih zaduženja kao i zbog izvanrednog dosega svoga autoriteta i teritorija pod svojim nadleštvom.
U vrijeme njezina nastanka, razvijaju se velika kolonijalna carstva uglavnom od strane protestantskih zemalja Engleske i Nizozemske, koje su namjeravale širiti svoja protestantska učenja u novostečenim posjedima. Sveta je stolica uvidjela stvarnu opasnost od širenja protestantizma u kolonijama. Okončanjem Tridesetogodišnjega rata 1648. godine ustaljena je ravnoteža među kršćanskim konfesijama u Europi, no otvorila su se nova obzorja za evangelizaciju na ogromnim područjima u Aziji, Africi i Sjevernoj i Južnoj Americi koje su netom istražene.
Prije osnutka kongregacije, postojalo je u manjoj mjeri službeno povjerenstvo kardinala koje se bavilo pitanjima širenja vjere (propaganda fide), još od vremena pape Grgura XIII. (1572. – 1585.). Ono je bilo osobito zaduženo za promicanje unije starih istočnih kršćanskih zajednica (Slavena, Grka, Sirijaca, Egipćana i Etiopljana) s Rimom.
Smrt Grgura XV. sljedeće godine nije poremetilo rad organizacije, jer je sljedeći papa, Urban VIII. (1623. – 1644.), bio kardinal Barberini, jedan od trinaest prvotnih članova kongregacije. Pod Urbanom VIII. otvoreno je središnje sjemenište (Collegium urbanum) za obučavanje misionara. Kongregacija je također vodila višejezičnu tiskaru u Rimu, u kojoj je tiskala katekizme na raznim jezicima.
U izrazito protestantskim područjima djelovanje kongregacije smatrano je podrivačkim: prvi misionar je ubijen u Grisonsu (u Švicarskoj), u travnju 1622. godine.
Kardinali članovi kongregacije sastajali su se jednom tjedno. Dokumente su do 1657. pisali na latinskom, a od te godine na talijanskom. Tijekom svoga višestoljetnoga djelovanja, misionari Kongregacije za širenje vjere su skupili vrijednu zbirku predmeta koji su danas pohranjeni u Etnološkom misionarskom muzeju u sklopu Vatikanskoga muzeja.
Prefekti
- Antonio Maria kardinal Sauli (1622.)
- Ludovico kardinal Ludovisi (1622. – 1632.)
- Antonio Marcello kardinal Barberini (1632. – 1671.)
- Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri Degli Albertoni (1671. – 1698.)
- Carlo kardinal Berberini (1698. – 1704.)
- Giuseppe kardinal Sacripanti (1704. – 1727.)
- Vincenzo kardinal Petra (1727. – 1747.)
- Silvije kardinal Valenti Gonzaga (1747. – 1756.)
- Giuseppe kardinal Spinelli (1756. – 1763.)
- Giuseppe Maria kardinal Castelli (1763. – 1780.)
- Leonardo kardinal Antonelli (1780. – 1795.)
- Giacinto kardinal Sigismondo Gerdil (1795. – 1802.)
- Stefano kardinal Borgia (1802. – 1804.)
- Antonio kardinal Dugnani (1804. – 1805.)
- Michele kardinal di Pietro (1805. – 1814.)
- Lorenzo kardinal Litta (1814. – 1818.)
- Francesco kardinal Fontana (1818. – 1822.)
- Ercole kardinal Consalvi (proprefekt 1822. – 1824., prefekt 1824.)
- Giulio Maria kardinal della Somaglia (proprefekt 1824. – 1826.)
- Mauro kardinal Capellari (1826. – 1831.)
- Carlo Maria kardinal Pedicini (1831. – 1834.)
- Filippo kardinal Fransoni (1834. – 1856.)
- Allesandro kardinal Barnabo (1856. – 1874.)
- Alessandro kardinal Franchi (1874. – 1878.)
- Giovanni kardinal Simeoni (1878. – 1892.)
- Mieczysław kardinal Ledóchowski (1892. – 1902.)
- Girolamo Maria kardinal Gotti (1902. – 1916.)
- Domenico kardinal Serafini (proprefekt 1916., prefekt 1916. – 1918.)
- Willem Marinus kardinal van Rossum (1918. – 1932.)
- Pietro kardinal Fumasoni Biondi (1933. – 1960.)
- Samuel kardinal Stritch (proprefekt 1958.)
- Grégoire-Pierre kardinal Agagianian (proprefekt 1958. – 1960., prefekt 1960. – 1970.)
- Agnelo kardinal Rossi (1970. – 1984.)
- Dermot J. Ryan (proprefekt 1984. – 1985.)
- Jozef kardinal Tomko (1985. – 2001.)
- Crescenzio kardinal Sepe (2001. – 2006.)
- Ivan kardinal Dias (2006. – 2011.)
- Fernando kardinal Filoni (2011. – 2019.)
- Luis Antonio Tagle (2019. – danas)