Josip Moscati (tal. Giuseppe Moscati) (Benevento, 25. lipnja 1880. — Napulj, 12. travnja 1927.),[1] slavni talijanski liječnik, znanstvenik i sveučilišni profesor,[2] kršćanin vjere i uzornog zivota, poslije proglašen svetcem.
Životopis
Rodio se je u Italiji u Beneventu. Bio je sedmo dijete Franje, sudskog činovnika i Rose de Luca. Otac mu je dobio posao na Prizivnom sudu u Napulju pa mu je obitelj onamo preselila te je Josip odrastao ondje. Pokazalo se da je Josip bio vrlo inteligentno dijete, s velikom osjećajnošću prema vjeri i ljudima, pa je uvijek uvijek bio blizu onima koji su trpjeli ili se našli u bilo kojoj nevolji. Stoga je odlučio biti liječnikom. Naporno je učio te je diplomu stekao već u 22. godini uz najveći mogući uspjeh. Na više je važnih natječaja pobijedio te si stekao uvjete za sjajnu karijeru, a i mogućnost predavati na prestižnoj Akademiji za medicinu i kirurgiju.[1]
Izabrao je služiti bolesnim siromasima i trpećima te je odlučio raditi kao redovni liječnik u Bolnici za neizlječive slučajeve, najstarijoj u gradu. Svoje je poslanje opisao riječima „Poslanje je liječnika u bolnicama surađivati s bezgraničnim milosrđem Božjim, pomažući, praštajući i žrtvujući se.“ Osim lijekova koje je pružala ondašnja suvremena medicina, pacijentima je donosio utjehu i vjeru.[1]
Organizirao je posebnu njegu bolesnika zaraženih bjesnoćom. Nakon što je erumpirao Vezuv 1906. spašavao je pacijente iz bolnice u Torre del Greca. Vrlo je bio požrtvovan kad je bila epidemija kolere 1911. godine. Od iste je godine članom Kraljevske akademije kirurške medicine. Uz rad sa sirotinjom i neizlječivima, upravljao je brojnim bolnicama i medicinskim društvima, predavao na brojnim sveučilištima. Bio je dijelom pionirske skupine liječnika koja je eksperimentirala s uporabom inzulina u liječenju šećerne bolesti. U prvome je svjetskom ratu organizirao je bolnicu za ranjenike. Na glas je došao kao vrstan dijagnostičar te su ga i kolege liječnici i pacijenti cijenili zbog njegova znanja i brojnih vrlina. Novac koji je zaradio davao je u dobrotvorne svrhe, a siromahe je liječio besplatno. Pripisivali su mu nadnaravne i čudesne sposobnosti ozdravljivanja. Svakodnevno se pričešćivao. Uz liječničko djelovanje, skrbio je i za duševno stanje svojih pacijenata i za spas njihovih duša.[2]
Nažalost, umro je mlad. Iznenada mu je pozlilo nakon jutarnje vizite pacijentima.[1]
Beatificirao ga je papa Pavao VI. 1975. godine. Kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II. 1987. godine.[2]
Zaštitnik je liječnika, anatoma, patologa, neženja i osoba koje nisu primljene u redovničke zajednice.[2]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 J.Vr., KT: Blaženi Josip Moscati, liječnik. Katolički tjednik. 12. travnja 2022. Pristupljeno 13. travnja 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 www.zupajastrebarsko.hr: Sveti Josip Moscati – ‘sveti napuljski liječnik’ . Bitno.net. 12. travnja 2022. Pristupljeno 13. travnja 2022.