Jordanska okupacija Zapadne Obale
Jordanska okupacija Zapadne Obale odnosi se na jordansku (ranije Transjordan) okupaciju i aneksiju Zapadne Obale (uključujući Istočni Jeruzalem) tijekom razdoblja od dva desetljeća, 1948. - 1967., nakon okončanja arapsko-izraelskog rata 1948.[1] Tijekom rata, jordanska Arapska legija zauzela je jeruzalemski Stari Grad i preuzela kontrolu nad područjem na zapadnoj strani rijeke Jordan, uključujući gradove Jerihon, Betlehem, Hebron i Nablus.[2] Okončanjem neprijateljstava, Jordan je imao potpunu kontrolu nad Zapadnom Obalom.
Jordan je službeno aneksirao Zapadnu Obalu 24. travnja 1950. Arapska liga i drugi aneksiju su smatrali nezakonitom i ništavnom. Jedino su ju priznali Ujedinjeno Kraljevstvo, Irak i Pakistan.[3][4][5] Aneksija Zapadne Obale više je nego udvostručila jordansko pučanstvo.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Arapsko-izraelski rat 1948.[uredi | uredi kôd]
David Ben-Gurion je na strani židovskog vodstva 14. svibnja 1948. "proglasio uspostavljanje židovske države u izraelskoj zemlji koja će se zvati Država Izrael".[6] Jordanska Arapska legija je pod vodstvom sira Johna Bagota Glubba, poznatog kao Glub-paša, dobila naređenje da uđe u Palestinu, osigura arapska područja određena UN-om, i da uđu u Jeruzalem, tada corpus separatum, prema UN-ovom planu razdvajanja.
U Gazi je, koju je prethodno zauzeo Egipat, 22. rujna 1948. osnovana Svepalestinska vlada. Prvi palestinski kongres održan 30. rujna, koji je Palestinu smatrao dijelom Sirije, osudio je "vladu" u Gazi.[7] Na Konferenciji u Jerihonu održana u prosincu 1948., sastali su se istaknute palestinske vođe s jordanskim kraljem Abdulahom i izglasovali aneksiju u tadašnji Transjordan.[8]
Do kraja rata jordanske snage imale su kontrolu nad Zapadnom Obalom, uključujući Istočni Jeruzalem. Izrael i Jordan su 3. travnja 1949. potpisali Sporazum o primirju od 1949. Glavne točke sporazuma bile su:
- Jordanske snage ostaju na položajima koje su držale u Zapadnoj Obali, uključujući Istočni Jeruzalem i Stari Grad.
- Jordan povlači svoje snage s bojišnih položaja iznad Šaronove nizine. Zauzvrat, Izrael pristaje dopustiti jordanskim snagama preuzimanje položaja na Zapadnoj Obali koje su prethodno držale iračke snage.
- Uspostavit će se Posebno povjerenstvo koje će dogovoriti sigurno kretanje prometa između Jeruzalema i kampusa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu na Skopskoj gori, uz autoput Latrun-Jeruzalem, slobodan prolaz prema Svetim mjestima i druga pitanja. Povjerenstvo nikada nije bilo obrazovano, a prilaz Svetim mjestima nije bio dopušten za Izraelce tijekom čitavog razdoblja okupacije.
Ostatak područja kojeg je UN odredio za arapsku državu prema Planu razdvajanja, djelomično je okupirao Egipat (Pojas Gaze), a djelomično ga je aneksirao Izrael (zapadni Negev, zapadna Galileja i Jafa). Planiranu međunarodnu enklavu u Jeruzalemu podijelili su Izrael i Jordan. Jordanci su odmah protjerali sve židovske stanovnike u Istočnoj Jeruzalemu.[9] Svih 35 sinagoga u Starom Gradu, izuzev jedne, bile su uništene tijekom 19 godina ili su korištene kao staje i uzgajališta kokoša. Mnoge druge povijesne i vjerski značajne objekte zamijenile su moderne građevine.[10] Antičko židovsko groblje na Maslinskoj gori bilo je oskvrnjeno, dok su grobni spomenici korišteni za izgradnju, popločavanje cesta i oblaganje zahoda. Na tom području izgrađen je put prema Međunarodnom hotelu.[11]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Israeli, 2002., str. 23.
- ↑ 2,0 2,1 William Drozdiak: Jordan Formally Annexes the West Ban (Arhivirano 5. studenoga 2013.) (na engleskom). Highbeam.com. Pristupljeno 20. siječnja 2015.
- ↑ Benvenisti, 2004., str. 108.
- ↑ Dinstein, Tabroy, 1994., str. 41.
- ↑ Pravni fakultet Sveučilišta George Washington, 2005., str. 390.
- ↑ [http://www.mfa.gov.il/MFA/Peace+Process/Guide+to+the+Peace+Process/Declaration+of+Establishment+of+State+of+Israel.htm Declaration of Establishment of State of Israel (na engleskom). Ministarstvo vanjskih poslova Države Izrael, 14. svibnja 1948. Pristupljeno 20. siječnja 2015.
- ↑ Nisan, 1999., str. 33.
- ↑ FRUS, US State Department Report (na engleskom). Digicoll.library.wisc.edu Pristupljeno 20. siječnja 2015.
- ↑ Michael J. Totten: Between the Green Line and the Blue Line (na engleskom). City-journal.org. Pristupljeno 20. siječnja 2015.
- ↑ Letter from the Permanent Representative of Israel to the United Nations adressed to the Secretary General (na engleskom), 5. ožujka 1968.
- ↑ Nadav Shragai: The Mount of Olives in Jerusalem: Why Continued Israeli Control Is Vital (Arhivirano 1. travnja 2012.) (na engleskom). Jcpa.org. Pristupljeno 20. siječnja 1948.