| Jean-Pierre Jarier | |
|---|---|
 Jean-Pierre Jarier 1976. | |
| Državljanstvo |  francusko
|
| Karijera u Formuli 1 | |
| Aktivne godine | 1971., 1973. − 1983. |
| Momčad(i) | March, Shadow, Ligier, ATS, Lotus, Tyrrell, Osella |
| Utrke | 143 (135 startova) |
| Prvenstva | 0 |
| Pobjede | 0 |
| Podiji | 3 |
| Prvo startno mjesto | 3 |
| Bodovi u karijeri | 31,5 |
| Najbrži krugovi | 3 |
| Prva utrka | Velika nagrada Italije 1971. |
| Prva pobjeda | - |
| Posljednja pobjeda | - |
| Posljednja utrka | Velika nagrada Južne Afrike 1983. |
Jean-Pierre Jacques Jarier (Charenton-le-Pont, Francuska, 10. srpnja 1946.) je bivši francuski vozač automobilističkih utrka.
Godine 1970. osvojio je treće mjesto u Francuskoj Formuli 3.[1] U Europskoj Formuli 2 je nastupao od 1971. do 1973. kao regularni vozač, a 1976. i 1978. povremeno kao gostujući vozač koji nije mogao osvajati bodove. U prvoj sezoni je osvojio dva postolja na Albi i Vallelungi, da bi sljedeće 1972. odvezao samo dvije utrke koje nije završio. U sezoni 1973. dolazi do naslova prvaka s pobjedama na Mallory Parku, Hockenheimringu, Nivelles-Baulersu, Rouenu, Mantorp Parku, Karlskogi i Pergusi.[2]
U Formuli 1 je debitirao na Velikoj nagradi Italije 1971. za momčad Shell Arnold Team, ali utrku nije završio. Nakon što 1972. nije vozio, Formuli 1 se vratio 1973. gdje je vozio za March. Sljedeće 1974. prelazi u momčad Shadow Racing, gdje ostaje do 1976. Na Velikoj nagradi Monaka 1974. dolazi do prvog postolja.[3] Nakon što je 1978. zamijenio poginulog Ronnieja Petersona u Lotusu na posljednje dvije utrke, Jarier je sljedeće 1979. osvojio posljednja dva postolja u Tyrrellu na Velikoj nagradi Južne Afrike[4] i Velikoj nagradi Velike Britanije.[5] Posljednje bodove osvojio je u Oselli na Velikoj nagradi San Marina 1982., utrci na kojoj je zbog sukoba FISA-e i FOCA-e, vozilo samo 12 vozača.[6]
Na utrci 24 sata Le Mansa je upisao 15 nastupa od 1972. do 1999. Najbolji rezultat je ostvario 1977. kada je u bolidu Mirage GR8-Renault, zajedno sa suvozačem Vernom Schuppanom, osvojio drugo mjesto.[7]
Godine 1974. pobijedio je na utrci 1000 km Spa-Francorchampsa zajedno s Jackyjem Ickxom u Matri MS670C,[8] te 1000 km Nürburgringa.[9] 6 sati Watkins Glena,[10] 1000 km Le Castelleta[11] i 1000 km Brands Hatcha,[12] gdje mu je suvozač na sve četiri utrke bio Jean-Pierre Beltoise. Pobjeđivao je i na utrkama 500 km Dijona, 500 km Monze, 6 sati Dakara, 24 sata Spa-Francorchampsa, 4 sata Jarame, 1000 km Suzuke i 500 km Valencije. Godine 1998.[13] i 1999.[14] osvojio je naslov prvaka u Francuskom GT prvenstvu.
Izvori
- ↑ Formula 3 France 1970 standings - Driver Database. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ Formula 2 Europe 1973 standings - Driver Database. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 1974 Monaco Grand Prix F1 Race Results - Stats F1. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 1979 South Africa Grand Prix F1 Race Results - Stats F1. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 1979 British Grand Prix F1 Race Results - Stats F1. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 1982 San Marino Grand Prix F1 Race Results - Stats F1. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 45th Grand Prix of Endurance 24 Hours of Le Mans Group 6 +2.0 1977 standings - Driver Database. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ Spa 1000 Kilometres 1974 - Racing Sports Cars. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ Nürburgring 1000 Kilometres 1974 - Racing Sports Cars. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ Watkins Glen 6 Hours 1974 standings - Racing Sports Cars. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ 1000 km Le Castellet 1974 - Racing Sports Cars. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ Brands Hatch 1000 Kilometres 1974 - Racing Sports Cars. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ French GT Championship 1998 standings - Driver Database. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
- ↑ French GT Championship 1999 standings - Driver Database. Pristupljeno 2. lipnja 2021.
Vanjske poveznice
- Jean-Pierre Jarier - Driver Database
- Jean-Pierre Jarier - Stats F1
- All Results of Jean-Pierre Jarier - Racing Sports Cars