Janka Kupala (Viazynka kraj Minska, 7. srpnja 1882. - Moskva, 28. lipnja 1942. ) - bjeloruski pjesnik i pisac.
Pisao je pod tim pseudonimom, a izvorno se zvao Ivan Dominikovič Lucevič. Kupala je jedan od najvećih bjeloruskih pisaca 20. stoljeća. Mnogo je utjecao na razvoj suvremenoga bjeloruskoga jezika.
Rani život
Kupala se rodio 7. srpnja 1882. u Viazynki. Njegova obitelj bila je plemićkoga podrijetla. Oba roditelja bili su poljoprivrednici. Nakon smrti svog oca 1902., Kupala je radio na nekoliko kratkoročnih radnih mjesta. Bio je učitelj, prodavač i zapisničar.
Počeo je objavljivati pjesme na poljskom i bjeloruskom jeziku. Studirao je u Vilniusu i Sankt Peterburgu. Kupala se preselio iz Bjelorusije u Vilnius 1908. Zatim je otišao u Sankt-Peterburg 1909. i sljedeće godine objavio nekoliko radova. Napustio je Sankt-Peterburg i vratio se u Vilnius 1913. Među onima koji su utjecali na njega bio je Maksim Gorki.
Tijekom sovjetskog razdoblja
Nagrađen je Ordenom Lenjina 1941. za pjesničku zbirku „Iz srca“.
Godine 1941., preselio se u Moskvu, a zatim u Tatarstan. No, i tamo je pisao pjesme, kojima je podržavao borbu Bjelorusije protiv nacističke Njemačke.
Umro je misteriozno u Moskvi 1942. Pao je niz stubište u hotelu. Smatra se, da se radilo o ubojstvu ili samoubojstvu.