Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Izet Nanić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Izet nanic (2).jpg
Izet Nanić

Izet Nanić (4. listopada 1965.5. kolovoza 1995.) bio je zapovjednik 505. Bužimske brigade V korpusa Armije RBiH.

Izet Nanić je rođen u Bužimu, od majke Rasime i oca Ibrahima, kao drugi od sedam sinova. Osnovnu školu je završio u Bužimu sa odličnim uspjehom, a srednju vojnu (opću) školu završio je u Zagrebu 1984. godine. Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smijer RV PVO) gdje provodi dvije godine (1984. – 1986.) te jednu godinu u Sarajevu. Vojnu akademiju završava u Zagrebu 1987. godine.

Brak i djeca Oženio se 06.08.1987. godine Sefijom (djev. Remetić) iz Varoške Rijeke. U braku su dobili troje djece: kćerku Izetu (1988.), sina Nevzeta (1991.) i sina Ibrahima (1993.).

Ratna povijest Svoje službovanje u bivšoj JNA, kao poručnik RV PVO, provodi u Kragujevcu da bi nakon 4. godine rada prozreo velikosrpske politike napušta JNA na početku srpske agresije 1992. godine. Nakon napuštanja JNA dolazi sa porodicom u Bužim, gdje uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Formira ŠTO, a 1. kolovoza 1992. godine postavljen je na dužnost komadanta ŠTO Bužim. Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade koja je formirana 15. kolovoza 1992. godine (kasnije 105. BUMB – 505. Viteška mtbr). Formira specijalne jedinice ČSN-BSN «Hamza» i DIV «Gazije» 5.korpusa Armije BiH.

Smrt

Dana 5. kolovoza 1995. godine Hrvatska vojska pokrenula je operaciju “Oluja” s ciljem oslobađanja teritorije Republike Hrvatske. Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske.

505. viteška brigada razbija neprijateljske linije na Čorkovaći i kreće prema Dvoru na Uni. Nekoliko sati prije konačne deblokade poginuo je u borbi.

Noć prije, u svom ratnom dnevniku, zapisao je:

„Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. Sretno!”


Posthumno mu je dodijeljeno priznanje "Orden heroja oslobodilačkog rata" 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala.

Vanjske poveznice