Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivo Ćipiko

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ivo Ćipiko (Kaštel Novi, 13. siječnja 1867. - Kaštel Novi, 24. rujna 1923.), srpski književnik, koji je Srbinom postao vlastitom odlukom 1.

Životopis

Ivo Ćipiko rodio se u Kaštel Novom 1867. godine. Prema predaji, obitelj Ćipiko još je rimskoga podrijetla, koja je padom Mletačke Republike izgubila povlašteni položaj u društvu pa je Ćipikova majka već bila pučanka. Ćipiko je pohađao fratarsko sjemenište u Sinju gdje se pod utjecajem jednog jugoslavenski usmjerenog profesora,[kojeg?] fratra, oduševio za srpsku književnost. „Zanesoh se i postadoh Srbinom“, pisao je kasnije Ćipiko.

Bio je šumar na Braču, u Makarskoj, Kotoru i Hvaru. Godine 1911. odlazi u Srbiju, te je bio ratni izvjestitelj u balkanskim ratovima i Prvome svjetskom ratu. U romanima Za kruhom i Pauci verističkom tehnikom prikazuje socijalne prilike u Zagori i primorju. U opsežnom novelističkom opusu bavi se i razradom erotičnog kompleksa likova, a posebno ga zanimaju likovi žena.

Djela

  • Iz ratnih dana, Krf, 1917.
  • Iz solunskih borbi, Beograd, 1919.
  • Kraj mora (pripovijetke), Dubrovnik, 1911.
  • Na granici (drama), 1910.
  • Na pomolu, Solun, 1916.
  • Na povratku s rada (pripovijetka)
  • Pauci (roman), Beograd, 1909.
  • Preljub (pripovijetke), Beograd, 1914.
  • Primorske duše (pripovijetke), Zagreb, 1899.
  • Sa jadranskih obala (pripovijetke), Mostar, 1900. (u MEP: S jadranskih obala)
  • Sa ostrva (pripovijetke), Beograd, 1903.
  • Utisci iz rata 1912., Sarajevo, 1914.
  • Volja naroda (drama), 1911.
  • Za kruhom (roman), Novi Sad, 1904.

Bilješka

  1. 1 "Slučaj Iva Ćipika, - koji je u jednoj anketi o jeziku g. 1914. izjavio je da je najprije bio anacionalan, pa Hrvat u prvoj mladosti, pa Jugoslaven, pa Srbin, te da je tu zastao i doživio da postajući Srbinom nije prestao biti Hrvatom - predstavlja poučan primjer o duhovnim preokupacijama jednog dijela tadašnje hrvatske intelektualne omladine."[1]

Literatura

Izvori

  1. Ivan Mužić, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, vl. naklada, Split, 1969., str. 67.